Britanska dadilja i pisac, Ema Džener, iza sebe ima 20 godina profesionalnog isustva, koja je stekla radom na dva kontinenta.
Ema ozbiljno strahuje zbog načina na koji se danas vaspitavaju djeca i izdvaja pet problema koje smatra značajnim.
Plašimo se sopstvene djece
Djeca imaju previše kontrole nad roditeljima, a to pokazuje jednostavan test sa šoljicom, kaže Ema.
- Ako majka sipa detetu mlijeko u plavu šoljicu, a ono kaže da hoće da pije iz druge šolje, pažljivo posmatram kako roditelj reaguje: U većini slučajeva požuri da prespe mlijeko u drugu šolju, dok dijete ne pobesni. Velika greška! Čega se plašite, mame?
Ne očekujemo puno
Kad se djeca loše ponašaju, bilo na javnom mjestu ili u četiri zida, roditelji slegnu ramenima u stilu "Pa, takva su djeca".
- Vjerujte mi, ne moraju biti takva - kaže Ema, dodajući da su djeca daleko sposobnija nego što roditelji smatraju, bilo da se radi o manirima, poštovanju starijih, kućnim poslovima, darežljivosti ili samokontroli.
Ne prihvatamo mišljenja i savjete drugih
Nekada su vozači autobusa, nastavnici, prodavci i ostali roditelji imali "pravo" da upozore dijete koje se loše ponaša. Oni su bili oči i uši roditelja koji nisu prisutni, i svi su radili s istim ciljem: podizanje pristojnih dječaka i djevojčica. Oni su bili podrška roditeljima. Danas, kada se neko ko nije roditelj usudi da opomene dijete, mama i tata polude.
NJihovo dijete je savršeno
Napašće nastavnika umjesto da kazne dijete koje je bilo bezobrazno na času. A nimalo ne pomaže to što danas roditelji sude jedni drugima, umjesto da se podržavaju.
- Kada vide da nečije dijete besni, svi osuđuju mamu koja ga disciplinuje, a trebalo bi da kažu: "Hej, u pravu je, postavlja djetetu granice, a to ne ide lako! - objašnjava Ema.
Oslanjamo se na prečice
- Divno je što roditelji imaju razne elektronske naprave da im pomognu tokom putovanja i kod ljekara. Danas su roditelji zauzetiji nego ikad ranije, i uvijek sam za to da im se olakša kad je potrebno - kaže ova iskusna dadilja. Ali ova pomagala su iskušenje za roditelje, koji počinju da ih koriste sve češće, pa djeca ne nauče da se zabavljaju sama.
Dječje potrebe uvijek na prvom mjestu
Dobro je što su djeca roditeljima prioritet. Ali danas, to je otišlo predaleko, upozorava Ema, jer roditelji zanemaruju svoje potrebe i svoje mentalno zdravlje zbog svoje djece.
- Stalno viđam mame koje iznova i iznova ustaju iz kreveta da udovolje djetetu. Ili tate koje sve ostavljaju da bi otrčali po piće za svoju žednu ćerku.
Sasvim je normalno da onaj tata kaže: - Naravno da možeš da dobiješ vodu, ali tek kad naiđemo na sljedeću slavinu. Reći "ne" s vremena na vrijeme nije nimalo loše, kao ni tražiti od djeteta da se samo zabavlja dok vi odete u toalet ili pripremite ručak.
- Plašim se da će, ako ne počnemo da ispravljamo greške, naša dejca porasti u samožive, nestrpljive i bezobrazne odrasle osobe. To neće biti njihovom krivicom, nego našom. Nikada ih nismo učili drugačije niti smo više od toga očekivali od njih.