Teška i potresna su svjedočenja potomaka preživjeli Prebilovčana. Kako se primaknu vječnoj kući svojih predaka kreću suze, emocije i sjećanja. Kreće i pobrojavanje izgubljenih članova porodice.
Nikola Bulut za ATV kaže da su mu ustaše te kobne 1941 mučki ubile 12 članova porodice.
"U strica mi je stradalo sedmoro djece, u oca troje , baba, strine... sve je stradalo, svako pleme i prezime je stradalo", priča Nikola.
Ni ostale priče nisu ništa lakše. U ovom selu je svako izgubio nekoga, neke porodice potpuno su nestale. Samo u Prebilovcima je te godine ubijeno više od 800 mještana a bilo ih je tek 1000 i nešto.
"Porodica iz koje ja dolazim Bulut, ubijeno je 149. Od mog oca porodice šestoro samo je on ostao", rekla je Vasilija Ružić.
"Žalosno, ali šta se može. Opet vidim ljudi malo sretniji i zadovoljni. Ne plaču, ne kukaju, muče se i žive i tako", priča Milorad Bulut.
Prebilovački mučenici se ne smiju zaboraviti. Pero se sjeća svakog detalja kada je iz stradalnih jama vadio kosti svojih predaka.
"Ja sam sišao u svaku jamu, i svaku kost kada uzmeš misliš da je onaj tvoj najrođeniji. Nije lako, nije lako kada smo ušli u Šurmance kada gledaš one male koščice. Nemaš šta da kažeš. To kada je rađeno bilo je veliko nevrijeme da se niko nije prehladio", kaže Pero Ijačić iz sela Opličići.
Namjera je bila da ovdje Srba ne bude. Danas ih ipak ima, ima i života. U Prebilovcima je nastanjeno 50-ak stanovnika, ljeti je više. Tu su i oni mlađi naraštaji koji u ovo selo rado dođu.
"Ja volim Prebilovce, ovdje sam od 2015 godine i stvarno ih volim. Ima li drugara kada si na raspustu i vikendom? Ima. Imamo i rođake i drugare, idemo na kupanje i igramo fudbala", govori dječak Pavle Dragičević iz Prebilovaca.
Na spomen kosturnici gdje je sahranjeno oko 4000 Srba iz ovog dijela Hercegovine bačenih u 13 jama, podignut je hram Hristovog vaskrsenja. Uskoro će to biti i manastir obećavaju nadležni. I ove godine na dostojanstven način obilježen je praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika.
