Milan Miličević podnio je neopozivu ostavku na mjesto predsjednika SDS-a.
Nakon ostavke uputio je, kako je naveo, otvoreno pismo članovima i simpatizerima Srpske demokratske stranke.
"Poštovani prijatelji, iskreni članovi i simpatizeri Srpske demokratske stranke, obraćam vam se otvoreno i bez gorčine, ali s tugom i razočarenjem koje osjećam, odgovornošću koju nosim kao čovjek koji je na čelu Srpske demokratske stranke u jednom od najtežih trenutaka po Republiku Srpsku i po našu organizaciju. Uloga predsjednika Srpske demokratske stranke je da okuplja ljude pod okriljem stranke, ne samo članove nego i sve patriotske snage u Republici Srpskoj. Tu ulogu sam ozbiljno i iskreno prihvatio i davao maksimum strpljenja, svoje snage, volje, vremena, znanja i iskustva", rekao je Miličević.
Kako kaže, u stranci vidi mnogo funkcionera koji žele što bolje da se pozicioniraju, ali da nekima ambicija prevazilazi sopstvene sposobnosti.
"Smatram da je ambicija uvijek dobar pokretač, osim ako je nerealna i prevazilazi sopstvene sposobnosti nedovršenih ličnosti, a takvih oko sebe vidim nekoliko. Ali ambicija kojom ugrožavaš svoju stranku i svoje stranačke kolege je bolesna ambicija, a ja ne funkcionišem na tim principima i tako sam nastojao voditi Srpsku demokratsku stranku. Inicijativa o mojoj smjeni kao predsjednika Srpske demokratske stranke, koju su potpisali i za koju su lobirali neki 'stranački prvaci', jasno mi govori da postoji organizovana ekipa ljudi u vrhu SDS-a ali i nekih drugih struktura izvan stranke, koja ide direktno u podjelu stranke i njeno slabljenje", napisao je Miličević.
"I nije slučajno da se to dešava upravo sada, kad se događaju tektonski poremećaji na političkoj sceni u BiH i Republici Srpskoj. Postoje oni kojima to odgovara, a posebno odgovara ovom režimu i onima koji su na njega oslonjeni, a lažno se predstavljaju patriotama. Već dugo to vidim oko sebe i unutar Srpske demokratske stranke i nastojao sam to zaustaviti, ali nažalost, neuspješno. Ova podjela unutar Srpske demokratske stranke je fingirana, vještačka i smišljena, i ona u članstvu ne postoji. Ona postoji među djelom stranačkih funkcionera. Iz ovih podjela i klanova Srpska demokratska stranka je već oslabljena, a moja želja i namjera da okupljam, a ne dijelim, čini mi se da nema šansu da bude ostvarena. Nemam namjeru preglasavati se o tome da li imam ja ili neko drugi podršku većine. I pobjednik i poraženi su jednako gubitnici jer su podijelili Srpsku demokratsku stranku", dodao je on.
Kaže, ne želi da se za cijepanje stranke veže za njegovo ime i poručuje da je "preživio napade i nedostojnih ljudi iz SDS-a".
"Namjera mi je bila i pokušao sam vratiti dijalog u okvire stranke, a ne baviti se medijskim prepucavanjima. Nisam u tome imao sagovornike, ili sam imao neiskrene sagovornike. Meni, a ni Republici Srpskoj, ne treba prepolovljena i podijeljena stranka, ali očigledno je da nekima ipak treba. Od momenta kad sam postao predsjednik Srpske demokratske stranke, moj otvoren poziv da budu članovi predsjedništva stranke i doprinesu njenom radu imao je i jedan broj istaknutih članova, koji to nisu željeli - neki radi sujete, a neki su zbog drugih razloga odlučili da djeluju sa strane. Nažalost, neutemeljena ambicija i sujeta pojedinaca prevladale su razum, jedinstvo i odgovornost. Umjesto borbe za članstvo, za narod i za Republiku Srpsku, svjedočimo pokušaju da se Srpska demokratska stranka iskoristi kao sredstvo za nečije obračune, kao odskočna daska za funkcije koje su, izgleda, postale važnije od ideala, od programa, od ciljeva koje smo zajedno gradili", piše Miličević i dodaje:
"Nastojao sam predstavljati Srpsku demokratsku stranku dostojno na svakom mjestu i u svakom trenutku, poštujući svoje saradnike i partnere, uvažavajući sve dobre ideje, na civilizovan i kulturan način, kako jedino i znam. Ne postoji cijena ili pozicija u kojoj bih ja bio nečiji poslušnik ili marioneta. Ne pristajem na kompromise sa onima koji ne znaju šta znači dostojanstvenost, odgovornost i čast. Posebno ne pristajem na mediokritetstvo, a moj lični, profesionalni i politički integritet nema cijenu".
Dodaje da ostavku podnosi zarad mira u kući.
"Možda nisam bio lider kakvog ste sanjali, ali bio sam, prije svega, čovjek koji voli ovu stranku, ljude u njoj, koji se bori pošteno, i koji nikada nije bio dio problema. Neću biti ni ubuduće. Podnosim neopozivu ostavku na mjesto predsjednika, a zbog mira u kući koja se zove Srpska demokratska stranka. Ne zbog političkog poraza, ne zbog umora, ne zbog pritisaka režima, već zbog onih koje sam do juče smatrao prijateljima i istomišljenicima. Zbog onih koji su meni, a neki i stranci, okrenuli leđa pod uticajem sumnjivih motiva i tuđih interesa, koji dolaze izvan Srpske demokratske stranke. Nadam se da moja ostavka donosi kraj podjela", poručuje i zaključuje:
"Svim poštenim, iskrenim, tihim članovima Srpske demokratske stranke, onima koji nose ovu stranku na svojim leđima, u svakom selu, u svakom mjestu želim sreću, mudrost i posebno želim da dobro otvore oči. Stranku ne čine funkcije. Stranku čine ideali, i ljudi koji ih nose. Povlačim se i iz svih stranačkih organa i biću dio moje gradske organizacije Srpske demokratske stranke Teslić na koju sam ponosan, jedne od najjačih organizacija stranke, i bićemo još jači jer nas vodi emocija, a ne interesi i funkcije. Svim iskrenim i vrijednim članovima Srpske demokratske stranke, najbližim saradnicima koji su pokazali ljudskost i karakter, zahvaljujem na podršci. Za njih i radi njih – vrijedilo se žrtvovati za Srpsku demokratsku stranku i Republiku Srpsku. Oni drugi nisu vrijedni moje pažnje, ni mog vremena, a posebno, moje porodice".
