Ostavio je dubok trag u rukometu na ovim prostorima, a pamti se da je bio i selektor ženskog nacionalnog tima Srbije. Takođe, bio je i pomoćnik Miloradu Milatoviću, na putu ka svjetskoj bronzi u Italiji iz 2001. godine, dok je tri godine kasnije i sa juniorkama Srbije i Crne Gore osvojio evropsku bronzu.

Morao je da se čak i povuče iz rukometa još 2006. godine zbog srčanih problema, ali nije mogao da ga "batali", tako da je ponovo radio u Srbiji, ali i Crnoj Gori gdje je trenirao Lovćen, sve do aprila ove godine.

Milić je bio jedan od pionira rukometa u Podgorici, igrao je na poziciji lijevog beka za Budućnost i Crvenku, zatim za Jugović, a dio karijere proveo je u Portugalu i Španiji.  Vodio je kao trener i mušku i žensku ekipu Budućnosti, pa je dao šansu nekim od igračica poput Jovanke Radičević, Anđele Dragutinović (danas Bulatović), Marije Jovanović, Ane Radović i Vinke Vlahović.

Vodio je i ekipe Berana i Lovćena, a sa Cetinjanima je uzeo tri titule šampiona i dva trofeja Kupa Crne Gore.