Srpska pravoslavna crkva danas obilježava Svete mučenike Leontija, Ipatija i Teodula.
Sveti mučenik Leontije bio je vojvoda rimski u finikijskom gradu Tripolisu, u vrijeme cara Vespazijana. Rodom iz Jelade, “velikotjelesan uzrastom, snažan, krepak i hrabar u bitkama”. Carski namjesnik Adrijan posla jedan odred vojske, da uhvate Leontija, jer ovaj Adrijan bješe jarosni protivnik i gonitelj hrišćana. Starješina toga odreda, Ipatije, razboli se usput od ljute treskavice, zbog čega odred moraše da uspori svoj hod.
Jedne noći javi se angel Božji Ipatiju i reče mu: “Ako hoćeš zdrav da budeš, uzvikni triput poput nebesa sa svima tvojim vojnicima: Bože Leontijev, pomozi mi!” Svoje viđenje saopšti Ipatije drugovima svojim, i svi jednoglasno uzviknuše kako angel posavjetova, i Ipatije najedanput ozdravi. Ovo čudo zadivi sve, a naročito nekoga Teodula. Tada Ipatije i Teodul pođu naprijed, prije ostalih vojnika, da nađu vojvodu Leontija. Leontije ih primi lijepo i ugosti. A kada im izloži svoju vjeru u Hrista, njihova se srca razgorješe ljubavlju ka Hristu, i u tome času oblak svijetao spusti se na Ipatija i Teodula, i iz oblaka pade rosa na njih.
To sam Duh Božji krštavaše ove obraćene duše, a sveti Leontije u tom času izgovori riječi: “U ime Presvete Trojice, Oca i Sina i Svetoga Duha”. Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani, naredi da ih bez poštede biju, a potom da im glave sjekirom odsijeku. Tako skončaše ova dva duhovna čeda Leontijeva. Tada Adrijan naloži ljuta istjazanja na Leontija, no Leontije osta nepokolebljiv u vjeri svojoj svetoj. Cijelo mu tijelo ranama pokriše, no on se prilježno Bogu moljaše, da ga ne ostavi.
Usred najljućih muka javi mu se angel Gospodnji i ohrabri ga i utješi. Najzad povališe mučenika po zemlji, i biše ga dotle dokle ne predade duh svoj Bogu. Stradanje sveti Leontija gledao je svojim očima neki kir Notarije, koji je to sve i zapisao na olovnim pločama, i ploče položio u grob mučenika. Česno postrada sveti Leontije 73. godine.
Ovu molitvu danas izgovaramo za sreću tokom godine
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.
