Ova žena velikog srca zamišljala je da će penzionerske dane provoditi sa djecom, unucima i raditi sve što joj čini zadovoljstvo. Međutim u okrilje svog doma nakon smrti brata primila je njegovog bolesnog sina, koji je teško pokretan, ne govori, ne čuje i ne vidi.

Kada joj je prije pet godina umro brat jedna od opcija za 55-godišnjeg bratića Miodraga koji je kako Staka Lazić kaže beba u tijelu odraslog čovjeka, bila je da ga smjesti u dom.

Međutim pomisao da ovaj krhki čovječuljak bude sam, sa nepoznatim ljudima nije joj dala mira i dovela ga je u svoje okrilje da ga pazi i pruži svu ljubav ima u velikim količinama.

- Od rođenja nije progovorio, nije mogao sam nikada jesti, nije se nikada igrao, a prije 10 godina izgubio je i vid. Ne zna sarađvati ni da kaže kada je gladan i žedan, ni kada će imati fizilošku potrebu ali pokušavam od njega da izvučem povratnu informaciju ali ne mogu, radim napamet, jedino što vidim kad ga nahranim, obučem, kao da mi se zahvali svojim okicama me pogleda i nasloni se na mene i meni je to kao znak zahvalnosti od njega i smataram da je zadovoljan - priča Staka.

Zamišljala je Staka da će svoje penzionerske dane provoditi u druženju, šetnji, putovanjima, igri sa unucima ali njeni osjećaji i život donijeli su joj nešto sasvim drugo.

Ipak ne žali jer njeno srce i duša ne bi imali mira da je drugačije postupila.