Milenina kćerka Radijana živjela je samo 30 sati. Svjetski moćnici koji nisu dozvolili transport kiseonika oduzeli su joj prvu radost, koju je toliko dugo čekala.
Svake godine, kaže duša sve više boli. Rodila je u sedmom mjesecu, a sjeća se kao da je juče bilo kada joj je doktor rekao ako ne dođe kiseonik da bebe ne mogu preživjeti. Danas Radijanino ime nosi njena sestra.
"Kada sam izlazila iz bolnice one majke sve iznose djecu koja su rođena na vrijeme i to sve a ja sam se spremala i umjesto bebe nosim svoj zavežaj što sam imala to mi je bilo najteže. I onda kad sam došla kući nisam sušila očiju i ne znam koliko noći spavala", priča Milena Sandić.
Miloradov sin Nenad bio je prva beba koja je umrla zbog nedostatka kiseonika na današnji dan. Milorad u tom trenutku nije bio kod kuće. Teško mu je i danas, kao i supruzi o kojoj brine. Njoj je potrebno kaže riješiti status civilne žrtve rata.
"Ja sam bio u Moskvi radio sam i kada sam čuo za tu vijest ja sam bio polumrtav. Za 22 dana ja sam 26 kila smršao. Еto onda znate šta je to Ona gleda samo u jednu tačku i ništa dalje", kaže Milorad Đukelić iz Mrkonjić Gradu.
Vladimir bi danas imao 33 godine. Bol oca Radomira ništa nije umanjilo. Jedno mjesto uvijek je prazno. Snagu su im kaže dali sin i kćerka. Ono što su moćnici uradili čist je genocid.
Kad pogledam momka, recimo njegov par koliki je i kako izgleda tako bi bio i moj Vladimir da je ostao živ i preživio", priča Radomir Rauš iz Čelinca.
Sa knedlom u grlu danas priča i Dragica Komljenović. Da udahne život kako treba nisu dali ni njenoj Dušani. U maju se tuga najviše budi, osjećaj je nemoguće i opisati. Bol je još jača jer pravde za nedužnu djecu nema.
"Maj mesec je najljepši mesec u godini a za nas je roditelje taj mjesec kad dođe toliko tužan da ja ne znam kako to da opišem. Prošle su 33 godine od tog dana kako su našu djeca nevina postradala a pravde za njih nema", rekla je Dragica Komljenović.
Svi ovi roditelji liježu i ustaju sa istim osjećajem praznine, dijelom koji će zauvijek faliti. Sve što može opisati neljudskosti nehumanost stalo je te 1992. godine u riječ međunarodna zajednica. Ugasili su 12 nevinih života, tek tako bez trunke savjesti. Trinaesta beba Slađana Kobas izgubila je borbu za život sa 14 godina a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je doživotne posljedice.
.webp)
