Danas pravoslavni vjernici obilježavaju dan posvećen Svetoj mučenici Pelagiji Tarsijskoj - svetiteljki koja je još kao dijete, iako rođena od roditelja neznabožaca, u srcu osjetila ljubav prema Hristu. Njena priča vijekovima inspiriše žene da ne pokleknu pred iskušenjima i nepravdom, a naročito one koje vode svoje tihe borbe - poput borbe za potomstvo.
Pelagija je živjela u doba cara Dioklecijana, koji je okrutno progonio hrišćane. Ipak, njegova porodica nije ostala netaknuta njenom vjerom - njegov sin se smrtno zaljubio u lijepu i smjernu djevojku. Kada mu je preko majke poručila da je već obećana Hristu, car je, uprkos smrti svog sina, poželio Pelagiju za sebe. Ali ona nije posustala - odbacila je bogatstvo, raskoš i svjetovne časti, krstila se i izabrala stradanje umjesto pokoravanja.
Car ju je, ogorčen njenim otporom, osudio na surovu smrt - da bude spaljena u usijanom metalnom volu. Kada su je mučitelji obnažili, sveta Pelagija se prekrstila, uz molitvu ušla u mučilo i u trenu se, kako se kaže, rastopila kao vosak. Postradala je 287. godine, a njene mošti su kasnije sahranjene pod kamenom na brdu gdje je, vijekovima kasnije, sagrađena crkva u njenu čast.
Zbog njenog mučeništva i žrtve, u narodu je ostalo vjerovanje da ovaj dan nosi posebnu snagu - naročito za žene koje žele da postanu majke. Na današnji dan, nikako se ne smiju paliti sveće, ni ložiti veći plamenovi - vjeruje se da time prizivate Pelagijinu patnju na sebe, a time i neplodnost, gubitak ljubavi i porodične sreće.
Zato se danas savjetuje sljedeće:
Žene koje ne mogu da ostanu u drugom stanju treba da vežu stručak ruzmarina i stave ga ispod jastuka. Vjeruje se da će tako prizvati dobre duhove i uslišiti svoje molitve za potomstvo. Ovaj skromni, ali duboko simboličan gest povezan je s nadom, vjerom i ženskom snagom da istraje, baš kao što je to učinila sveta Pelagija.
Danas nije dan za raskoš, već za tišinu, molitvu i nadu. A možda baš noćas, dok spavate sa stručkom ruzmarina ispod glave, čudo zakuca i na vaša vrata.
