Tokom iranske revolucije krajem 1970-ih, svijet je bio svjedok naftnog šoka kakav do tada nije zabilježen. U samo godinu dana cijena sirove nafte više se nego udvostručila – iznosila je preko 100 dolara po barelu, što je tada, uzimajući u obzir inflaciju i monetarnu situaciju, bila gotovo nezamisliva brojka.
Taj istorijskii skok izazvao je recesije, energetske restrikcije i paniku širom svijeta. Danas, više od četiri decenije kasnije, geopolitičke napetosti u regiji ponovo su u porastu – ali jesmo li uopšte u sličnoj opasnosti?
Posljednjih mjeseci ponovo se govori o Iranu, nuklearnom programu, napadima i mogućem zatvaranju Hormuškog moreuza – ključne tačke za svjetski protok nafte. U prošlosti, i sama prijetnja takvim blokadama bila je dovoljna da uzdrma tržišta. Ali sada, iako cijena Brent nafte povremeno skače – sa 70 na 77 dolara, pa se potom vrati – tržište ne reaguje ni približno tako dramatično kao nekada.
Zašto? Odgovor leži u promijenjenoj strukturi globalne proizvodnje i potrošnje. OPЕK, organizacija zemalja izvoznica nafte, nekada je imala gotovo potpunu kontrolu nad tržištem. Danas njihov udio u svjetskoj proizvodnji ne prelazi trećinu, piše "Brukings".
SAD, zahvaljujući frakingu i širenju naftne industrije, postale su jedan od najvećih proizvođača. Tu su i Kanada, Brazil, Norveška, Nigerija… Drugim riječima, svijet više nije talac nekoliko proizvođača sa Bliskog istoka.
A što je s regionom?
Iako se cijene nafte globalno donekle stabilizuju, hrvatski vozači, na primjer, to često ne osjete u džepu. Prije tri godine, kada je barel koštao oko 90 dolara, benzin se kod naših komšija prodavao po 1,76 evra, a dizel po 1,79, prema "rinokarhireu". Danas, i uz nešto niže cijene nafte, gorivo i dalje stoji oko 1,50 do 1,60 evra, u zavisnosti od vrste i lokacije.
Ključno je razumjeti da cijenu na pumpama ne diktira samo sirova nafta – tu su i rafinerijske marže, akcize, porezi i marže trgovaca. No najveću ulogu, posebno u kratkoročnim skokovima, često igra – panika.
Kada se u medijima počne govoriti o “mogućem poskupljenju“, ljudi masovno hrle na benzinske pumpe. To dodatno podiže potražnju i stvara privid nestašice, čime se zapravo generiše prostor za nove skokove cijena. Radi se o svojevrsnom samoispunjavajućem proročanstvu.
Poređenja radi, austrijski građani danas benzin plaćaju otprilike jednako kao Hrvati, iako imaju značajno viši standard. I dok je u nekim zemljama zapadne Еvrope već godinama prisutan trend elektrifikacije voznog parka, u Hrvatskoj se i dalje najviše kupuju polovni dizelaši.
Postoji opasnost
Jedan od ključnih faktora koji bi mogao značajno uticati na globalne cijene nafte je potencijalna blokada Hormuškog moreuza – strateškog morskog prolaza koji povezuje Persijski zaliv s Omanskim zalivom i Indijskim okeanom. Kroz ovaj moreuz svakodnevno prolazi oko 20 % ukupne svjetske nafte, što ga čini najvažnijom energetskom arterijom na planetu.
Iran je više puta u prošlosti zaprijetio zatvaranjem prolaza kao odgovor na međunarodne sankcije ili vojna djelovanja protiv njegovih interesa. Iako se do sada takve prijetnje uglavnom nisu ostvarile, dovoljno je da tenzije porastu i da tržište reaguje panično, kao što se dogodilo u brojnim istorijskim krizama.
Stručnjaci naglašavaju da bi i kratkotrajna blokada Hormuškog prolaza izazvala eksploziju cijena nafte na svjetskom tržištu, uz moguće poskupljenje i do 20–30 dolara po barelu u vrlo kratkom roku.
Međutim, većina analitičara smatra da je potpuna blokada malo vjerovatna, s obzirom na ogromne posljedice i po sam Iran, koji takođe zavisi od izvoza nafte.
Nije kao prije
Uprkos tome, geopolitički rizik koji predstavlja Hormuški prolaz ostaje snažna karta u iranskoj spoljnopolitičkoj igri – i faktor koji međunarodna tržišta, uključujući naše, pomno prate.
Važno je naglasiti i da tržište nafte više ne reaguje na geopolitičke prijetnje s istom težinom kao nekada. Danas postoji više alternativa, više zaliha, i više političkih alata za stabilizaciju. No psihologija potrošača ostaje ista. Strah od nestašice, poskupljenja, rata – i dalje djeluje kao okidač koji prazni novčanike brže od samog rasta cijena barela, piše "Investopedija".
Zaključno – da, cijene nafte i dalje zavise od političke situacije, ali svijet je naučio lekcije iz 1979. Danas smo otporniji, brži u prilagođavanju i više decentralizovani. Ipak, naši lični džepovi nisu imuni na paniku. Kad sljedeći put čujete da bi gorivo “moglo poskupjeti”, sjetite se: možda se više ništa stvarno nije promijenilo – osim našeg straha.
