Jedan od najbogatijih ljudi u Bosni i Hercegovini – odlika je to koja prati Nijaza Skenderagića.
Ovaj je preduzetnik u BiH povezan s nekolicinom uspješnih preduzeća kao njihov vlasnik, ili suvlasnik čije se ime u posljednje vrijeme nerijetko spominje u Mostaru zbog obnove ruševina "Razvitka" kao i radi gradnje objekta u centralnoj gradskoj zoni pod nazivom Park Centar koji se gradi na ruševinama vile Nardeli.
Skenderagić je u Mostaru poznat kao suvlasnik društva "Niving" koje je investitor i za zgradu koja niče nedaleko od nekadašnjeg Lenjinovog šetališta. Osim toga njegovo ime nalazi se i u vlasničkim strukturama firme "Monet". Ime ovog preduzetnika zanimljivo je i utoliko što se on u BiH i percipira kao veliki antifašista.
Mada je riječ o deklarisanom ljevičaru, Skenderagiću čini se ni kapitalizam nije stran pa je tako vlasnik firmi "Dioptik Sarajevo", "SMC Sarajevo", "Atako" Mostar i Laktaši gdje se nalazi na funkciji poslovnog savjetnika.
UZ njegovo se ime veže i firma "Startlajn" Sarajevo kao i "Artiluk Projekt" iz Dubrovnika. Prije par godina postao je vlasnik 2,45 posto dionica Bosnalijeka. Svestrani preduzetnik bio je i predsjednik Udruženja poslodavaca Kantona Sarajevo.
Mediji u BiH Skenderagića su u više navrata proglašavali jednim od najbogatijih ljudi u toj zemlji pa se tako pisalo kako njegova porodica, sinovi kćeri i supruga posjeduju firme, desetine stanova u Sarajevu kao i nekretnine u Turskoj. Spominjane su takođe i dvije građevinske lokacije za izgradnju apartmana na Bjelašici kao i mnoštvo zemlje u Vogošći.
Dio medija u BiH pisao je i kako je 1.250.000 evra iz Privredne banke ovaj preduzetnik uložio na zetovu firmu u Hrvatskoj. Crveni tajkun, epitet je kojeg su pojedini mediji u BiH prilijepiti Skenderagiću koji je svojevremeno bio blizak osnivaču SDP-a Nijazu Durakoviću. Tada navodno i jeste počeo sa sticanjem bogatstva skrasivši se kao predsjednik SUBNOR-a. U fokus javnosti Skenderagić je stigao i nakon što je pokušao prisvojiti kultni sarajevski kafić Belami čiji je vlasnik bio Srbin.
Intrigantan poslovni uzlet
Ovaj je preduzetnik prema pisanju medija u BiH rat proveo u policiji, a postojale su i spekulacije kako se tokom tih ratnih godina bavio trgovinom umjetninama kao i da je imao galeriju umjetničkih slika koju je deponovao u podrumima velike konferencijske trgovine u centru Sarajeva. Koliko ima istine u tim spekulacijama teško je reći, ali nema dvojbe da se Skenderagić najprije bavio uvozom žvakaćih guma i kondoma, da bi potom kasnije razvio biznis s prodajom automobila.
U fokusu bh. javnosti i ondašnjih istražnih organa našao se zbog toga što je kao pojedinac postao najveći vlasnik dionica u već spomenutom Bosnalijeku, ali nikakve istrage nisu dotakle ovog preduzetnika koji je povezan i sa firmom "Atako" iz Mostara u čijoj se vlasničkoj strukturi osim Skenderagića spominju imućni hercegovački preduzetnici Miro i Jozo Musa te Еmil Tedeski. O Skenderagiću se posebno progovaralo u lokalnim, mostarskim medijima nakon što je sa zetom Zejdom Bilalovićem preuzeo kompaniju "Monet grup".
Prema pisanju mostarskih portala Skenderagić je time postao suvlasnik dvije najatraktivnije lokacije u gradu na Neretvi gdje se i zbog podrške koju ovaj preduzetnik uživa od gradonačelnika Kordića očekuje i brza realizacija investicija. Inače je ime Skenderagićeva zeta Bilalovića spominjano i u hrvatskom medijskom prostoru gdje ga se zajedno sa poslovnim partnerom Alijom Velagićem predstavljalo kao ulagača koji stoji iza firme "Sošalnet" iz Sarajeva. Navedena kompanija pruža usluge kol centara, a na popisu njihovih klijenata nalaze se , RWE, Vodaphone, O2 & OHG, SAP i Normfest.
Firma je 2016. ušla na hrvatsko tržište, a u Hrvatskoj su osnovali kompaniju ProCall u kojoj je zaposleno 20-tak radnika. Na taj su se potez odlučili shvatajući da će im u Hrvatskoj biti lakše poslovati na evropskom tržištu. Interesantno je spomenuti i to da se kancelarija firme Sošalnet nalazi u Dubrovniku u staroj tvornici duvana. Tamo se bave telefonskim komunikacijama i zapošljavaju 200-tinjak radnika, piše "Dnevno".
