Topljenje glečera širom svijeta moglo bi da pokrene dugo uspavane vulkane koji se možda bude ispod leda, ocijenili su naučnici na Goldšmitu 2025 konferenciji u Pragu.
Novo istraživanje otkriva da su masivni ledeni pokrivači potiskivali erupcije hiljadama godina, stvarajući podzemni pritisak. Ali, kako ta ledena težina nestaje, može pokrenuti talas eksplozivnih erupcija – posebno na mjestima poput Antarktika, prenosi Science Daily.
Naučnici su na Goldšmit konferenciji, koja se održava od 6. do 11. jula u Pragu, istakli da ova neočekivana vulkanska prijetnja ne samo da predstavlja regionalne rizike, već bi mogla i da ubrza klimatske promjene.
Naveli su da topljenje glečera može da oslobodi snažne vulkanske erupcije uklanjanjem težine koja drži magmu zarobljenu duboko pod zemljom. Antarktik, kako ističu, može da sadrži stotine ovih eksplozivnih tempiranih bombi.
Topljenje glečera može tiho postavljati temelje za eksplozivnije i češće vulkanske erupcije u budućnosti, prema istraživanju šest vulkana u čileanskim Andima.
Studija, predstavljena na konferenciji Goldšmit u Pragu, sugeriše da bi stotine uspavanih vulkana širom svijeta – posebno na Antarktiku – mogli postati aktivniji zbog klimatskih promjena koje ubrzavaju povlačenje glečera.
Veza između povlačenja glečera i povećane vulkanske aktivnosti poznata je na Islandu još od 1970-ih, ali ovo je jedna od prvih studija koja istražuje ovaj fenomen u kontinentalnim vulkanskim sistemima.
Istraživači sa Univerziteta Viskonsin u Medisonu koristili su tehniku datiranja argonom i analizu kristala na šest vulkana u južnom Čileu, kako bi istražili uticaj napredovanja i povlačenja Patagonskog ledenog pokrivača na ponašanje vulkana u prošlosti. Preciznim datiranjem prethodnih erupcija i analizom kristala u eruptiranim stijenama, tim je pratio kako težina i pritisak glečerskog leda mijenjaju karakteristike magme pod zemljom.
Otkrili su da je tokom vrhunca posljednjeg ledenog doba debeli ledeni pokrivač potisnuo količinu erupcija i omogućio da se veliki rezervoar magme bogate silicijumom akumulira 10–15 kilometara ispod površine. Kako se ledeni pokrivač brzo topio na kraju posljednjeg ledenog doba, nagli gubitak težine doveo je do opuštanja kore i širenja gasova u magmi. Ovo nagomilavanje pritiska pokrenulo je eksplozivne vulkanske erupcije iz dubokog rezervoara, što je dovelo do formiranja vulkana.
Pablo Moreno-Jeger sa Univerziteta Viskonsin, koji učestvuje na konferenciji Goldšmit, rekao je da glečeri imaju tendenciju da potisnu količinu erupcija vulkana ispod njih.
– Ali kako se glečeri povlače zbog klimatskih promjena, naši nalazi sugerišu da ovi vulkani nastavljaju da eruptiraju češće i eksplozivnije. Ključni uslov za povećanu eksplozivnost je početno veoma debeo glečerski pokrivač preko komore magme, a tačka okidača je kada ovi glečeri počnu da se povlače, oslobađajući pritisak – što se trenutno dešava na mjestima poput Antarktika – istakao je on.
Dodao je da njihova studija sugeriše da ovaj fenomen nije ograničen samo na Island, već bi se mogao javiti i na Antarktiku.
– Drugi kontinentalni regioni, poput dijelova Sjeverne Amerike, Novog Zelanda i Rusije, takođe sada zahtijevaju pažljiviju naučnu pažnju – naglasio je Moreno-Jeger.
Proces promjena u sistemu magme je postepen i odvija se vijekovima, dajući vrijeme za praćenje i rano upozoravanje.
Istraživači takođe napominju da povećana vulkanska aktivnost može imati globalne klimatske uticaje. Kratkoročno, erupcije oslobađaju aerosol (sitne čestice u gasovima) koji mogu privremeno ohladiti planetu.
Ovo se vidjelo nakon erupcije vulkana Pinatubo na Filipinima 1991. godine, koja je smanjila globalne temperature za približno 0,5 stepeni Celzijusa. Ali sa višestrukim erupcijama, efekti se obrću.
– Vremenom, kumulativni efekat višestrukih erupcija može doprinijeti dugoročnom globalnom zagrijavanju zbog nakupljanja gasova staklene bašte – rekao je Moreno-Jeger.
Kako je objasnio, ovo stvara pozitivnu povratnu spregu, gdje topljenje glečera pokreće erupcije, a erupcije zauzvrat mogu doprinijeti daljem zagrijavanju i topljenju.
Goldšmitova konferencija je vodeća svjetska konferencija iz oblasti geohemije i zajednički kongres Еvropskog udruženja za geohemiju i Geohemijskog društva (SAD).
Konferenciji prisustvuje više od 4.000 delegata.
