Danojlić je bio član Srpske akademije nauka i umetnosti, predsjednik Srpske književne zadruge i član osnivač, kao i član Upravnog odbora Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju "Adligat" u Beogradu, u kome se nalazi njegov legat.

Nakon završene gimnazije upisao je Filološki fakultet, gdje je diplomirao na Odsjeku za romanistiku (francuski jezik i književnost).

Danojlić je počeo da piše vrlo rano - već u srednjoškolskim danima pisao je kratke dopise za list "Republika". Sarađivao je kao stalni i spoljni saradnik u dnevnim listovima "Borba", "Politika", u "NIN-u" i brojnim književnim časopisima.

Prvu zbirku pjesama objavio je 1959. godine pod nazivom "Kako spavaju tramvaji". Svoje pjesme uglavnom je namjenjivao djeci, ali i njihovim roditeljima.

Osim poezije, pisao je i prozu, esejistiku i književnu kritiku.

Milovan Danojlić objavio je više od 70 knjiga beletristike i poezije na srpskom jeziku.

Priredio je i preveo veliki broj knjiga iz književnosti za djecu, a prevodio je i djela poznatih pisaca poput Šekspira, Bodlera, Brodskog, Siorana, Aragona, Paunda, Jejtsa...

Neke od najpoznatijih Danojlićevih knjiga su "Neka vrsta cirkusa", zatim "Dragi moj Petroviću", "Lične stvari - ogledi o sebi i o drugima" i "Balada o siromaštvu".

Dobitnik je "Ninove nagrade" za djelo "Oslobodioci i izdajnici".

Od 1984. godine živio je i radio u Francuskoj.

Jedan je od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke 1989. godine.

U rodnim Ivanovcima Danojlić je podigao crkvu.

Danojlić je dobitnik i Oktobarska nagrade grada Beograda, "Zmajeve nagrade",

nagrada: "Branko Ćopić", "Isidora Sekulić", "Desanka Maksimović" te

"Vitalove" nagrade "Zlatni suncokret".

Dobtnik je "Žičke hrisovulje", nagrada "Miloš Đurić" za prevodilaštvo, kao i nagrada "Pečat vremena", "Rade Drainac", "Književni vijenac Kozare", te "Ordena Svetog Save".