Penzioner Najdan Rakić, istraživač-amater, ustanovio je da je u Maloj Krsni energetsko zračenje najjače na svijetu i da blagotvorno deluje na ljudski organizam.

U ranu jesen 1999. godine, 13. oktobra, na kapiju kuće Jelke Petrović u Maloj Krsni kod Smedereva došao je stariji, sjedokosi muškarac.

"Vi ne znate na koliko bogatom mjestu kuću imate", rekao je začuđenoj domaćici.

Tako je počelo...

Došljak je bio Najdan S. Rakić iz Bele Palanke kod Pirota, opštinski referent u penziji i pasionirani istraživač radiestezije, bioenergije i ostalih vrsta zračenja energije kojima se nauka, ko zna zbog čega, malo ili nimalo bavila.

Najdan je objasnio da su njegova istraživanja pokazala da je baš tu, tri kilometra u dubinu ispod smokve u Jelkinom dvorištu, centar geozračenja najjači na svijetu. Krečom je iscrtao krug prečnika sedam metara i izdao uputstvo za sprovođenje terapije: stoji se u krugu ne duže od dvadeset minuta na dan, pet ili sedam dana uzastopno, pa pauza, a djeca duplo manje. Precizna uputstva sada se mogu pročitati na licu mjesta ili čuti od Jelke.

Efekte terapije neki od posjetilaca opisivali su kao „blaga mučnina, nesvjestica, peckanje kože, trnjenje nogu, osjećaj vrućine“. Neki nisu osjetili ništa...

Niko, pa ni Najdan, nije sačinio tačan spisak bolesti koje je stajanje u krugu liječilo, ali se u narodu pronio glas da je tamošnje zračenje blagotvorno „za sve boljke“. Ipak, u vrijeme najveće popularnosti ovog mjesta najčešće su dolazili stariji ljudi koji su muku mučili s visokim krvnim pritiskom, bubrezima, kostoboljom... U jednom trenutku „Najdanovi krugovi“ proglašeni su i „suvom banjom“.

Koliko je ljudi prošlo kroz ovu „banju“ samo u prvoj deceniji ovog vijeka, nemoguće je tačno reći. Svakako više od milion! Ako nekome ovaj broj izgleda pretjerano u poređenju s brojem stanovnika Srbije, neka uzme u obzir da su u Maloj Krsni tada viđani autobusi iz svih gradova Srbije, ali i iz Republike Srpske, Hrvatske, Makedonije, pa i iz Slovenije.

Jelka Petrović sada kaže da je dnevno oko 500 ljudi prolazilo kroz njeno dvorište, a na praznik, na crveno slovo, i duplo više.

Oko Najdanovog kruga nikle su tezge s kojih su mještani nudili hranu posjetiocima, nikla je i ćevabdžinica, a mnogi su se bacili i na izdavanje kreveta u svojim domaćinstvima za one koji su dolazili na višednevnu terapiju. Na smokvi u krugu stajala je kutija za dobrovoljne priloge...

I tu je bila klica propasti ovog mesta!

Nekim meštanima zasmetalo je što Jelka, po osnovu vlasništva dijela kruga, ostvaruje dobit, pa su jedne noći 2006. krug pomerili - nacrtali su novi tako da je zahvatao samo kolovoz i prašnjave staze između asfalta i jarka. Linija starog kruga, iako izbrisana, i dalje se, međutim, nazirala, što je zbunjivalo posjetioce. A kad su najpohlepniji u Maloj Krsni iscrtali svoje krugove, sve tvrdeći da je baš ispod njih generator zračenja, velika magnetna ploča oko koje struji podzemna voda, krenuo je sunovrat...

Danas tek po desetak-dvadesetak ljudi dođe u krug, onaj originalni, koji je nacrtao Najdan lično, odstoji onoliko koliko im piše ili im Jelka kaže, pa ode.

Zračenje odavno niko nije mjerio. Da li je isto ili se smanjuje, i da li ga uopšte ima, niko ne zna.

NEUPADLJIVE OZNAKE

Mala Krsna udaljena je nekoliko kilometara putem ka Požarevcu od izlaza sa auto-puta Beograd-Niš, a skretanje je obilježeno neupadljivim putokazom. Za Najdanove krugove znaju svi mještani, pa ih je, uz malo raspitivanja, lako naći.