Japanska izvedenica

Tsundoku - nova zavisnost, gomilanje knjiga koje nikada nećete pročitati

  • Извор: Независне
  • 04.09.2021. 18:32

Često kupujete i skupljate knjige, a zapravo ih uopšte nemate namjeru pročitati? Za tu naviku postoji riječ, a dolazi iz japanskog jezika. U pitanju je u pojam "tsundoku" i označava kupovanje i gomilanje knjiga za koje već znate da ih nećete pročitati.

Ovaj zanimljiv društveni fenomen ne vodi se isključivo kao negativan, dapače, danas mnogi knjige jednostavno vole vidjeti kao ukras, bilo na policama ili stolićima, a same po sebi mogu biti sjajan dekor.

No, s druge strane, postoje ipak i one osobe kojima je to postalo svojevrsna opsesija, posebno otkad se naručivanje i kupovanje knjiga može riješiti u samo dva klika.

Japanski jezikoslovac s Kornel Univerziteta Šahoko Ičikava riječ je raščlanio na dva dijela:

• "tsunde" koja označava slaganje stvari,

• "oku" koja znači živjeti neko vrijeme.

Riječ "tsundoku" nastala je još u 19. vijeku kao igra riječima. Tokom vremena riječ "oku" zamijenjena je s riječi "doku" koja u prevodu znači čitanje, no zbog lakšeg izgovaranja pojam je do dana današnjeg ostao tsundoku.

Skupljanje knjiga kao zavisnost i nužnost

Sama prisutnost štampanih knjiga može izazvati ugodne ili bolne osjećaje nostalgije te čežnje za katarzom prilikom njihovog čitanja. Bojanke su, na primjer, u velikoj mjeri odgovorne za nedavni porast prodaje psiholoških knjiga u SAD-u i Velikoj Britaniji.

Naučnici kažu da ubrzan način života i to što ne uspijevamo pronaći vremena za čitanje knjiga povećava želju za njihovom što većom kupovinom.

"Skupljanje knjiga je ujedno i opsesija i znatna preokupacija, bolest i ovisnost, oduševljenost, apsurd i sudbina. To nije hobi. Oni koji to čine moraju to činiti", zaključuje britanska književnica fikcije Džanet Vinterson.

Ovo je poprilično zanimljiv društveni fenomen u svijetu, a podrobnije istraživanje o njemu pun je pogodak za sve one koji se muče s problemom skupljanja knjiga koje nikada neće pročitati.

Osjećaj krivice

Na poznatoj platformi "Goodreads" postoji i grupa podrške za sve koji su zavisni od tsundokua.

Na Goodreadsu se mnogi saosjećaju s ovim problemom aludirajući tako na finansijske i psihološke posljedice ovog fenomena. U grupama podrške se mogu pročitati razne ispovijesti i priče ljudi o ovome problemu iz čega se zaključuje da nepročitane knjige simbolišu gotovo beznačajne rashode prilikom njihove online ili fizičke kupovine.

Bibliofili su tako u stanju priznati osjećaje krivice zbog pretjerane kupovine, dok poneki čak sakrivaju kupljeno od svoje porodice. Neki žive s troje djece i velikom porodicom pa kupljene knjige samo skriveno "ušunjaju" u kuću ili stan da ih niko ne vidi samo kako ne bi nanovo slušali rečenicu "Kupuješ previše knjiga! Gdje ćeš ih sve držati?".

Drugi pak ovaj osjećaj krivice, izazvan tim problemom, racionalizuju objašnjavajući da to što ljudi čine nikoga neće teško fizički povrijediti niti se radi o ilegalnom procesu. Jedni govore da svako ima neku ‘stvar’ u životu kojoj se nesvjesno prepušta. Nadalje, čini se da se mnogi Amerikanci slažu s činjenicom da je čitanje psiholoških knjiga vrijedno truda i čitanja. Prema istraživanju "Pew Research Reporta" o čitalačkim navikama, 73 odsto Amerikanaca je u prošloj godini pročitalo barem jednu knjigu, a srednji prosjek iznosi čak četiri knjige po godini. Iz tog prosjeka, dvije trećine ispitanika konzumira čitanje štampanih knjiga, njih 28 odsto koristi e-knjige, a 14 odsto sluša audio knjige.

Ima li mjesta za hrpe papira u modernom svijetu?

Zanimljivo je razmotriti budućnost knjiga upravo sada i potencijalnu sudbinu riječi kao što je tsundoku. Obzirom na to da je u svijetu sve je popularniji trend "tiny living", ali i "minimalizam", koji izbjegavaju nagomilavanje knjiga koje bi mogle biti vječno nepročitane. Ima li mjesta za hrpe papira u modernom svijetu?

Istina je da su prave knjige koje se mogu držati u rukama jedna od stvari koju mnogi nisu voljni napustiti. Miris, težina i okretanje stranica poseban je ritual. Preokretanje nekoliko stranica kako bi se ponovno pročitala rečenicu koja je ostavila snažan utisak, pruža lijepe osjećaje.

Stoga, čini se da će uvijek biti onih ljubitelja knjiga koji se neće odreći posebne konekcije s papirnatim izdanjima pa čak i pod cijenu da pretpaju svoju kućnu bioblioteku. I posebno je simpatično što Japanci imaju baš poetičnu riječ za ovu, ne tako rijetku, naviku ljudi. A i ko bi im zamjerio kad je sam proces biranja i miris knjige u rukama jedna tako profinjena antistres terapija, pišu "Nezavisne novine".

Тагови: