Jedna grupa zanatlija je posebno tražena, a riječ je o zavarivačima.

Njihova zarada dostiže i do nekoliko hiljada evra na mjesečnom nivou, ali uprkos sigurnom poslu i dobroj zaradi, mali broj mladih ljudi se odlučuje na ovakav karijerni put.

Prema riječima Miloša Turinskog iz "Infostuda", ovo zanimanje je jedno od najtraženijih, a zarada zavisi od nekoliko faktora, od kojih je jedan sama tehnika zavarivanja koja se koristi u radu.

"Takođe, neko će reći da zavarivači zarađuju previše, a neko da zarađuju nedovoljno. To u suštini zavisi od toga da li su stalno zaposleni kod nekog ili rade po projektima. Oni koji rade po projektima koji traju po nekoliko mjeseci, mogu da, prema podacima koje mi imamo na 'Infostudu', zarade i po 3.000-4.000 evra mjesečno. A prema nekim informacijama koje sam vidio u medijima, jedan strani poslodavac je na projektu ‘Turski tok’ davao mjesečno čak 7.000 evra. Međutim, tu treba imati u vidu da se dešava da nakon završetka nekog projekta zavarivači par mjeseci imaju pauzu", objašnjava Turinski za "Nova.rs".

On kaže da su zavarivači jedan profil od mnogih zanatskih koji su traženi u Srbiji, a da su deficiti na našem tržištu rada uslovljeni situacijom na zapadnoevropskom tržištu rada.

"To sve ide cirkularno, profili koji nedostaju Zapadu nedostaju i nama, radnici odavdje odlaze tamo, a na njihovo mjesto dolaze drugi radnici iz zemalja kojima smo mi ‘Zapad'", navodi on.

Turinski navodi da treba raditi na promociji zanata u Srbiji, budući da oni predstavljaju siguran posao sa visokim zaradama.

Takođe, trenutno stanje na platformi "Infostud" pokazuje da je oko 60 odsto oglasa namijenjeno za one sa srednjom stručnom spremom, dok je manji dio rezervisan za one sa visokim obrazovanjem.

"Stalno se priča kako nam nedostaje 15.000 visokokvalifikovanih programera, a tu je riječ o seniorima i mediorima, onima sa nekoliko godina iskustva. Međutim, nama nedostaje i oko 12.000 kvalifikovanih vozača, nedostaju i građevinski radnici koje uvozimo, a na pozicije higijeničara zapošljavamo ljude iz Nepala", ističe Turinski.

Na teritoriji Beograda smjer za zavarivača postoji u četiri srednje škole, a jedna od njih je Tehnička škola "Zmaj" na Novom Beogradu.

Međutim, kako je za "Novu" rekao pomoćnik direktora ove škole Jovica Sekulić, za ovaj smjer, čiji je pun naziv "bravar-zavarivač" interesovanja ima, ali nedovoljno, ni približno onoliko koliko je potrebno tržištu rada.

"Nama odjeljenje nije puno. Svake godine ima prostora da se upiše 30 učenika, a evo već dve godine se nije popunilo odjeljenje. Moglo bi da bude mnogo više djece koja upisuju ovakve smjerove, budući da ovaj posao donosi materijalnu sigurnost i da školovanje traje tri godine. To znači da neko sa 17-18 godina može odmah po završetku škole da nađe posao, gdje će mu početna plata biti i 70.000 dinara, a ako nastavi da se trudi i usavršava, da naraste i na mnogo više od toga", kaže Sekulić.

Kako kaže, ovi obrazovni profili nisu prepoznati ni od strane roditelja, a mnogi misle da je sramota biti majstor.

"To apsolutno nije tako. Majstor je gospodin čovjek koji živi od svog vrijednog rada", zaključuje Sekulić.