Slučaj premršave glumice Andželine Džoli , kao i grčke voditeljke i manekenke Nane Karađan izazvali su veliku pažnju javnosti i ponovo upozorili na opasnosti koje sa sobom nosi anoreksija, koja može da dovede i do smrti..

Uporna borba protiv gladi i neracionalan strah od debljine karakterišu anoreksiju. Osobe oboljele od nje ne odustaju od odbijanja hrane čak i kad im je život ugrožen.

Većina slučajeva anoreksije ostaje nepoznata javnosti, priče ljudi koji se bore sa ovom bolešću ostaju između četiri zida ljekarske ordinacije. Ali kada anoreksija pogodi javne ličnosti, ova bolest ne može da ostane neprimijećena.

Vijest da Andželina Džoli ima samo 42 kilograma, koliko je imala kao šesnaestogodišnjakinja, i da se Nana Karađani pretvorila u kostur nametnula je pitanje zašto neko svoje tijelo iscrpljuje glađu.

"Anoreksija spada u ozbiljan psihički poremećaj u osnovi kojeg je duboko neprihvatanje sebe i svoje telesne šeme. Koliko god da obolela osoba ima kilograma, smatra se debelom, To je ključni deo koji je okidač ove bolesti. U većem broju od nje obolevaju žene, mada anoreksija ne zaobilazi ni muškarce. Najčešće se javlja kod devojčica u adolescenciji", kaže za portal “Žena” psiholog Radmila Grujičić.

Pored nezadovoljstva sobom, kao uzrok anoreksije mogu da se nađu i ozbiljne psihičke bolesti.

"Anoreksija može da se javi sama, ali i udružena sa drugim oboljenjima, poput depresije, psihoza i poremećaja ličnosti. Ako je slučaj takav, izlečenje je otežano i dugotrajnije", ističe psiholog.

LIJEČENJE - SA USPJEHOM ILI NE

"Važno je da se na bolest reaguje na vreme. Čim roditelji primete prvi veći gubitak kilograma kod dece, treba da potraže stručnu pomoć. Moja praksa ukazuje da su roditelji dosta fleksibilni i popustljivi prema takvim primenama i da reaguju tek kada se jave telesne promene u organizmu deteta, poput gubitka menstrualnog ciklusa", naglašava Radmila Grujičić.

MIJENJA SE PORAŽAVAJUĆA PRAKSA U MODNOJ INDUSTRIJI

Kao čestog krivca za pojavu anoreksije, stručnjaci su navodili i modnu industriju koja je kao idealan izgled godinama unazad propagirala premršavost.

"U Evropi se vode mnoge kampanje da modne kuće odrede minimalnu broj kilograma koji mankenke moraju da imaju i da on više ne bude zabrinjavajući, Ta praksa je i počela da se primenjuje u Francuskoj ",kaže Radmila Grujičić.

Zašto roditelji ponekad ne vide bolest kod djeteta?

"Teško je kontrolisati decu jer oni umeju i da bacaju ili sakrivaju hranu. Dešava se da devojčice pojedu jednu jabuku, a da nakon toga voze bicikl ne koliko kilograma u želji da sagore kalorije ",dodaje psiholog.

Iako ponašanje djeteta ne može da se prati 24 časa, nereagovanje na značajne promjene ne smije da ostane kao praksa.

"U lečenje pored davanja antidepresiva mora da bude uključena i psihoterapija. Da bi se došlo do izlečenja pacijent mora da promeni stav o sebi, a lekovi nisu svemoćni. U proces izlečenja treba da učestvuje čitava porodica, posebno je važna uključenost majke", poručuje sagovornica.
(Blic)