Na klupi od borovine, u hladu bukve stare 60 godina njen devedesetčetvorogodišnji vlasnik, ima šta da ispriča.

"Za vrijeme šeste ofanzive, zadesio sam se tamo negdje kod Teslića i povlačeći se, pisao sam jedan dnevnik, ali težak, meni se to nije dalo nositi. I pored toga jedna stara bukva, šuplja, a ja u tu bukvu ostavim dnevnik. Poslije rata ja navratim, nema bukve, a puno malih bukvica nikle i ja uzmem jednu tu i ovdje posadim", priča Božo.

Čika Božo u svojoj botaničkoj bašti ima stotinak drvenastih vrsta, egzota, ukrasnog i ljekovitog bilja. Za mali raj ima poseban plan.

"Ovo je napravljeno sa ciljem da danas sutra posluži Gradu, da ostane tu, ne da se tu sad nešto gradi i ruši, najbolje bi bilo da to ostane da bude dječiji vrtić", priča on.

Božo je studirao u Zagrebu i Odesi, diplomirani je agronom i govori četiri strana jezika. Sakuplja biljke iz cijelog svijeta, a na poklon je dobio čak i sekvoju koju je, prošle godine, sam obrezivao. Ipak, njegov ponos je nešto drugo.

"A ono vam je Pančićeva Omorika, to vam je najvrijednija četinjača kod nas, pogledajte kako su prekrasne", pripovjeda čika Božo.

Sve poslove u bašti Božo radi sam. Doduše, malo mu pomaže njegovateljica Goga. Već se naučila na njegove navike, poput čaja sa mlijekom. Jedna je, zaista, posebna.

"Čim ustane on prvo ode u vrt da to pogleda, da obiđe sve, ali najčešće hoda bos, to je specifično za njegove godine", kaže Goga.

Specifične su i Božine žute maline, jednako slatke kao crvene. I ne samo to.

"Ovo su vam peteljke od rabarbare, one se stavljaju u kompot, jako su kisele. To je rašireno u zapadnoj Evropi, kod nas nije", pojašnjava Božo.

I dok su njegove kolege kupovale cigarete Božo je, kaže, kupovao jabuke. Možda su baš one krive što se starina ne predaje i planira da u svom vrtu zaokruži vijek.