Kada je Filip Filipović imenovan za poštara u udaljenim selima na planinama Južne Srbije, ubrzo je shvatio da će morati da nosi više od pisama.

"Znao sam da neću moći da okrenem glavu i budem slijep za stvarnost, za stanje u kom žive ova djeca, bez ičega, i usamljeni i napušteni stariji ljudi”, kaže ovaj 30-godišnjak, o kom je priču objavio i tajlandski "Bangkok post".

Filipović pokriva nekoliko desetina sela na granici uz Kosovo i putuje makadamima iz pošte u Kuršumlijskoj banji.

“Kada sam video da djeca moraju da pješače do škole 10 – 15 kilometara svakog dana, da žive bez vode i struje, često u jednoj sobi s roditeljima, odlučio sam da nekako pomognem”, rekao je on.

Kuršumlijska banja jedna je od najstarijih banja u Srbiji, ali je zatvorena od 2007.

Filipović je imao 28 godina kada se preselio iz Kuršumlije u Kuršumlijsku banju.

“Rekao sam sebi da moram nešto da uradim. Na nekoliko kilometara od civilizacije 21. veka imamo zaboravljene ljude koji su u 19. veku”, kaže on.

Počeo je tako što je renovirao poštu u trošnoj zgradi u kojoj se nalazi i lokalna osnovna škola, a za poduhvat je uložio sopstveni novac.

U isto vrijeme, od svoje plate, koja iznosi jedva 300 evra mjesečno, donosio je čokolade i slatkiše djeci u dalekim selima.

“Nema više prodavnica u selima, pa stanovnicima kupujem šta im treba”, kaže ovaj mladi čovek.

“On je naš anđeo čuvar”, kaže Marika Pavić, zahvalna 70-godišnjakinja, koju Filipović posjećuje svakodnevno.

Oko podneva kuca na vrata porodice Dragićević, gdje pravi kupatilo, budući da ga nisu imali. On vozi u školu i njihovu decu Milomira (7) i Radomira (9) kako ne bi pješačili osam kilometara.

On se tu ne zaustavlja.

Već dve godine finansira, organizuje i pomaže renoviranje jedine učionice u lokalnoj školi u kojoj se školuje šest dečaka starosti od sedam do 11 godina.

Prošle godine prvi put su išli na jednodnevnu ekskurziju do Jagodine i Kruševca, organizovanu o poštarevom trošku.

Filipović im je kupio školske torbe, sveske i olovke i našao sredstva za šest računara.

On je obnovio poljske toalete u dvorištu, a tokom godišnjeg odmora ovog ljeta je napravio igralište za đake.

“Kad sam vidio ljuljaške, rekao sam mu: ‘Ti si najbolji, bolji i od Deda Mraza”, kaže Aleksandar (8), jedan od đaka.

“Dvije ljuljaške i tobogan. Za djecu iz gradova to je sigurno ništa, ali za njih je to promenilo čitav svemir”, smije se poštar.

Pogledajte video!

Ili pogledajte video ovdje!