Ono malo jabuka na granama u Jablanici kod Gradiške, ovih dana beru oni sa višegodišnjim iskustvom. Samo za njih i ima posla u voćnjacima Dragoje Dojčinovića.
Danas je nadgledao, kako priča nikada manje berača-svega njih pet. Među njima je bila i Mileva Babić iz Gradiške. Konfekcijski tehničar, spretnost i brzinu, umjesto za šivaćom mašinom, brusi berući jabuke. I ne žali se.
“Ko hoće doći da zaradi, može se. Dnevnica je 30 maraka. Nije toliko naporno, jer ovo nije težak posao uopšte. Ovo polako radiš, na dnevnici, niko te ne tjera, polako, normalno radiš i bereš. Ovo je meni najlakši posao što sam do sad radila, mada sam išla na dnevnice i svašta drugo radila”, izjavila je Mileva Babić.
Slavko Milinović se sa 60 godina vješto i brzo penje i spušta niz merdevine, sa torbom punom jabuka. I tako, kaže, već četiri sezone. Dnevnica, dva obroka, plaćeno gorivo, kafa, desetočasovno radno vrijeme - ponuda je koju ne odbija.
“Ja imam 17 hektara i završićemo za nekih 15-20 dana ovu berbu. Sa ovako malim brojem radnika, mogli bi čak i nešto brže. Ali je jako loš kvalitet i jako mali rod, mora puno da se hoda i da se gubi na vremenu”, rekao je Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS.
Prijašnjih godina voće pod Kozarom brali su sezonci od Trebinja do Novog Grada. Biće ih i ove godine, ali znatno manje, čak i na velikim plantažama.
“Sad nema 80 berača, a trebalo bi biti 300. Zavisi kako koji berač bere, od 40, 50, 35 maraka. Imaju spavanje, topli obrok, prevoz - sve je plaćeno. Otprilike neka je norma 600 kilograma do tone. Zavisi od roda. Gdje je bolji rod on ima bolji učinak, gdje je slab rod onda nema učinka” rekao je Nikola Vukelić, vlasnik firme "Agroimpeks".
Jabuke koje nije mraz "obrao", proćiće kroz ruke malobrojnih sezonaca.
Prošle godine u ovo doba voćari u Srpskoj imali su problem sa neodstatkom ambalaže. Ove godine drveni boksovi ostali su prazni, a voćari ove godine čak imaju prostora da hladnjače iznajmljuju.
