Već treći dan na debelom minusu Aleksandar Gluvić stoji ispred slovenačkog konzulata. Preko usta crvena traka, u rukama transparent.

Poslije sarkastičnih poruka” Samo nek' se ne puca” i “Ovako će biti na kraju” izlaže spisak imena onih koji su trajno napustili BiH. Na prvom mjestu je njegov najbolji prijatelj koji je trbuhom za hljebom otišao put Njemačke. Na pitanja i dobacivanja prolaznika ne odgovara, ne želi da snimimo njegovu izjavu. Sve je, kaže jasno, mladi bježe iz zemlje, a kad već svi o tome ćute, odlučio je da se oglasi- glasno ćutajući. Jedni ga  gledaju u čudu, drugi su čini se, shvatili njegovu poruku.

- Vjerovatno ga je velika muka natjerala dok se odlučio na ovom minusu da stoji.

-  Mislim da neće mnogo postići, samo više ljudi mora biti građanska svijest na višem nivou i takozvani građanski aktivizam. Boriti se protiv nepravde, samo se boriti inače je sve propalo

- Treba nešto konkretnije poduzeti, razmisliti, vidjeti šta kako. Ta omladina, na njima je budućnost naša, ako njih nema, gdje smo mi, kažu anketirani građani.

Za protest je izabrao mjesto na kojem se priča, posljednjih mjeseci, okuplja najviše mladih, radno sposobnih građana Srpske koji počinju život ispočetka, u Sloveniji. Svi imaju istu želju - da žive pristojno od svog rada.

“ Nemamo mogućnosti kao gore, da je lako krenuti iz nule- nije, ali tako je kako je, živjeti se mora”, kaže Elvisa Džogić.

Za Aleksandrov performans, oni koje zatičemo ispred konzulata, nemaju komentar. Zato su ih  društvene mreže prepune. Iako su pojedine nevladine organizacije podržale bunt dvadesetogodišnjeg studenta političkih nauka, on negira da iza njega stoje partije ili moćni pojedinci. Nastaviće da stoji i protestuje ćutajući, sve dok se neko ozbiljno ne pozabavi problemom mladih koji odlaze, zauvijek.