Predsjednik udruženja "Podrži me" Ivana Rakić kaže da ovo Udruženje nastoji evidentirati broj djece oboljele od autizma, Alchajmerove i drugih bolesti.
Ona kaže da nastoje skrenuti pažnju nadležnim medicinskim, psihijatrijskim i prosvjetnim službama, a uz njih i državnim organima na nebrigu o najugroženijoj kategoriji stanovništva na sjeveru Kosova nakon skoro dvadeset godina od izbijanja sukoba na Kosovu i Metohiji.
"Naša roditeljska ljubav i svakodnevna neprestana briga o našoj deci čiji svet čini uglavnom pažnja i naše tople riječi nije dovoljna da bismo im omogućili kakve takve normalne uslove života, lečenje i rehabilitaciju, bez čega su ona izgubljena, a porodice još više etiketirane", kaže Rakićeva.
Od za sada evidentiranih 59 djece sa autizmom i alchajmerom, njih devetoro bi moralo što prije biti podvrgnuto liječenju u Ukrajini, Rusiji, Češkoj i Turskoj, ali njihove podorice i Udruženje nisu u mogućnosti da obezbijede u prosjeku po četiri – pet hiljada evra potrebnih za operativne zahvate i redovne postoperativne opservacije.
"Snalazimo se - trpimo, odričemo se poslednjeg parčeta hleba žrtvujući zdravu decu u porodicama", kroz suze govori Rakićeva i kaže da porodice dece sa posebnim potrebama duguju veliku zahvalnost građanima Republike Srpske jer su za sada oni jedini prepoznali i saučestvovali u prikupljanju krajnje potrebne pomoći.
U toku je akcija koju Udruženje organizuje zajedno sa Odborom za pomoć Srbima iz Banjaluke. Predsjednik Odbora Milorad Arlov rekao je Srni da su učešće uzeli građani Srpske, javna preduzeća i ustanove, kao i dijaspora iz Italije, Slovenije i drugih zemalja zapadne Evrope.
On se nada da će biti prikupljeno dovoljno sredstava kojima će se koliko toliko olakšati život djece sa posebnim potrebama sa sjevera Kosova.
Iako je akcija pokrenuta i u centralnoj Srbiji i na Kosovu i Metohiji, za sada na žiro račun Udruženja "Podrži me" nije uplaćen nijedan dinar što, kako kaže Rakićeva, dovoljno govori o statusu porodica sa djecom sa posebnim potrebama u društvu u kome se sva pažnja posvećuje ubiranju "političkih poena".
Ksenija Janković iz Kosovske Mitrovice nosi se sa bolešću dvadesetpetogodišnjeg sina Stefana, a suočena je i sa nasiljem u porodici zbog čega je prije nekoliko mjeseci bila prinuđena da pokrene brakorazvodnu parnicu.
"Ja sam Stefanu čitav svijet. Bez mene i mojih toplih riječi, koje na njegovom licu izazivaju osmijeh i po koju reijč, on bi bio izgubljen slučaj", priča ova hrabra majka koja je 1991. godine sa suprugom morala izbjeći iz Splita.
Uspjela je da Stefana održi u životu i dobije kćerku, sada studenta Pravnog fakulteta u Kragujevcu ali, nažalost, njen suprug se prepustio porocima.
Žive u podrumu zgrade u kojoj je Stefanov otac zajednički stan izgubio na kocki, a potom nastavio da Kseniji izbija "zube" ukoliko mu na ruke ne da svaki dinar, pa i onaj namijenjen Stefanovom liječenju.
"Pokušavala sam da preko Centra za socijalni rad zaštitim kćerku i Stefana ali za te da kažem stručnjake, problem nasilja u porodici bar kod nas u Kosovskoj Mitrovici, se rješava razgovorom supružnika", kroz suze kaže Ksenija zahvalna što je u prilici da neko čuje o njenom i stradanju njeno dvoje djece.
Nasuprot ovoj nesretnoj majci, u selu Žitkovac u opštini Zvečan sedmogodišnja Darija Antović okružena je ljubavlju roditelja Mile i Veljka.
"Vezana je za krevet zbog teškog oblika Parkinsonove bolesti, ali ona ni u jednom trenutku nije bez naše ljubavi i potpune pažnje", kroz suze govore roditelji koji vjeruju da će Darija stati na noge i da će njihov šestomjesečni sin Božidar zajedno sa sestricom biti najsretnije dijete.
Oni se nadaju i da će se mama Mila, diplomirani inžinjer rudarstva, zaposliti nakon brojnih obećanja, jer je to jedini način da Dariji obezbijede prijeko potrebnih 4.000 evra za liječenje u Češkoj.
"Odričemo se svega kako bi našoj mezimici obezbjedili lječenje ali više ne možemo jer smo Veljkovu platu u `komunalcu` opteretili kreditima od kojih smo u tri navrata plaćali tretmane, poslije kojih smo dobili garancije lekara da za Dariju ima nade da stane na noge", kaže Mila.
Suprug Veljko ne bira posao radeći dodatno na krampi i motici "od jutra do sutra".
Roditelji djece sa posebnim potrebama apeluju na odgovorne u državnim institucijama da shvate da na Kosovu i Metohiji u srpskim sredinama žive djeca sa autizmom, Parkinsonovom i Alchajmerovom bolešću i da i ona i njihove porodice imaju pravo na život.
(Srna)
