Najava gradonačelnice Knina Josipe Rimac da će prvi potez gradske uprave, nakon obilježavanja godišnjice vojno-policijske akcije Oluja, biti da zvanični Zagreb od Srbije zatraži vraćanje skulture “Povijest Hrvata” Ivana Meštrovića, u hrvatskim medijima je otvorilo pitanje da li je to umjetničko djelo plaćeno autoru.
Riječ je o skulpturi sa likom Meštrovićeve majke Marte, koja se odnedavno nalazi i na biometrijskim putnim ispravama Hrvatske.
Skulptura, dimenzija 179 puta 146 puta 96 centimetara, nastala je 1933, a nalazi se u okviru kompleksa Kraljevskog dvora na Dedinju.
Zagrebački "Globus" piše da Kustos Dvora Jana Vujnović, kaže da je skulptura plaćena velikom svotom novca, te da o tome postoji dokumentacija, odnosno računi koji se čuvaju u Arhivu Jugoslavije.
Hrvatski nedeljnik, međutim, piše da priča o ovoj skulpturi uopšte nije jednostavna, odnosno da li je ona plaćena ili ne postoje oprečni podaci i navodi pisma vajara iz 50-tih godina, koji, kako se navodi, upućuju na suprotno.
Nedeljnik, doduše, piše i da bi, bez konkretnih dokaza o vlasništvu, skulptura trebalo da pripadne Meštrovićevim nasljednicima, ali da, kako saznaju, porodica za sada nije zatražila njeno vraćanje.
Uprkos tome, nedeljnik navodi da su navodno sačuvana dva Meštrovićeva pisma Mihovilu Abramiću, tadasnjem direktoru Arheološkog muzeja u Splitu, iz 1953. godine, u kojemu mu “sugeriše da se zauzme da skulptura iz Beograda bude prenesena u Split”.
Ta pisma je, dodaje se, objavio Duško Kečkemet, autor najopsežnije biografije Ivana Meštrovića, a u jednom od njih umjetnik navodno eksplicitno pobija “činjenicu da je njemu kralj Aleksandar ovu skulpturu platio”.
Andro Krstulović Opara, višegodišnjii direktor Muzeja Ivana Meštrovića, sada savjetnik predsjednice Hrvatske, uvjeren je, pak, da kralj Aleksandar skulpturu nije platio.
Upitan šta ako se ipak dokaže da je skulptura plaćena, on kaže: "Mislim da ćemo u tom slučaju postići dogovor. Vrlo je važno da se skulptura u Hrvatsku vrati, a u koji grad i kome, to još treba dogovoriti".
Inače, postoji više verzija ove skulpture, a hrvatski stručnjaci tvrde da su sve one originali s tim da bi upravo ova verzija sa Dedinja, isklesana u bijelom kamenu, “trebalo da bude konačna verzija Meštrovićeve zamisli i realizacije”.
