Američki naučnici objavili su da su uspjeli produžiti život miševa i učiniti ga zdravijim tako što su životinjama presadili gen koji se smatra važnim za dugovječnost i zdravlje golokrtičastih štakora.
Otpornost na bolest
Produžavanje života, a posebno poboljšanje kvalitete života u starosti, danas je jedan od svetih gralova medicine, među ostalim upravo zato što ljudi sve duže žive.
Golokrtičasti štakor je glodavac iz porodice krtičastih štakora raširenih u subsaharskoj Africi. Veličine su miševa, žive pod zemljom i gotovo su slijepi, a ime su dobili po tome što im je koža gotovo potpuno gola, naborana i bez dlaka.
Poznati su po dugovječnosti i iznimnoj otpornosti na bolesti povezane sa starenjem, zbog čega već godinama privlače pažnju naučne zajednice. Za razliku od mnogih drugih vrsta, oni tokom starenja rijetko obolijevaju od neurodegenerativnih bolesti, kardiovaskularnih bolesti, artritisa i zloćudnih tumora. Žive 40-ak godina, što je desetak puta duže od bliskih "rođaka", miševa.
U novoj revolucionarnoj studiji naučnici sa Univerziteta u Rochesteru uspjeli su gen dugovječnosti iz golokrtičastih štakora presaditi miševima, čime su poboljšali njihovo zdravlje i produžili im život za 4,4 odsto. Ovim pothvatom otvorili su uzbudljive mogućnosti za otkrivanje tajni starenja i produženje ljudskog životnog vijeka.
- Naša studija pruža dokaz načela da se jedinstveni mehanizmi dugovječnosti koji su se razvili u dugovječnim vrstama sisavaca mogu izvoziti kako bi se produžio životni vijek drugih sisavaca - rekla je profesorica biologije i medicine na Rochesteru.
Povećanje razine hijalurona
U studiji predstavljenoj u časopisu Nature tim je uspješno prenio gen nmrHas2 odgovoran za stvaranje hijaluronske kiseline visoke molekularne težine (HMW-HA) s golokrtičastih štakora na miševe.
Autori u sažetku studije tvrde da je presađivanje gena u miševe dovelo do povećanja razina hijalurona u nekoliko tkiva, do manje učestalosti spontanog i induciranog raka, do produženja životnog vijeka te do poboljšanog zdravstvenog stanja.
Ističu da je najznačajnija promjena primijećena u miševa s genom nmrHas2 bila slabljenje upalnih procesa u više tkiva. Naučnici su već ranije otkrili da je hijaluronska kiselina HMW-HA odgovorna za neobičnu otpornost na rak golokrtičnjaka koji u svojim tkivima imaju oko deset puta više nivoa HMW-HA nego ljudi ili miševi.
