Jedan od filmova koji zauzima visoku poziciju na listi najboljih antiratnih filmova svakako je Kjubrikov „Bojevi metak“ („Full Metal Jacket“) uprkos tome što ga neki smatraju jednim od lošijih Kjubrikovih filmova.
Ono što je interesantno kod ovog ostvarenja jeste da se pored toga što se bavi užasima rata jeste da su se i tokom snimanja dešavale takve stvari kao da se sam film snimao u ratnoj zoni. Iako je Kjubrikov perfekcionizam bio na nivou urbane legende mnoge je iznenadilo kada je odlučio da umjesto u Vijetnamu scene rata snima u rodnoj Еngleskoj. Razlog za to bio je njegov gotovo paranoični strah od letenja. Udobnost snimanja u rodnoj zemlji nosila je neke olakšice, ali je donio i niz problema koji su se nizali jedan za drugim. Iako se konačni proizvod snimanja smatra jednim od najboljih prikaza istorijskih događaja i savršenom analizom ponašanja ljudi u ratnim vremenima sam proces stvaranja film bio je prožet problemima koji su se nizali jedan za drugim.
Inicijalno, Kjubrik je želio da snimi film o holokaustu zbog čega se susreo sa američkim piscem i ratnim izvještačem Majklom Herom da bi njihov razgovor vrlo brzo stigao do teme rata u Vijetnamu. Nakon toga je poznati režiser otkrio fascinantnu novelu „The Short Timers“, Gustava Hasforda o njegovom iskustvu tokom rata. Kjubrik je bio dirnut sadržajem knjige, posebno poetikom njenih dijalog i oštrinom. Vrlo brzo trojac je počeo raditi na adaptiranju knjige u scenario koji je rađen na Kjubrikov „diktatorski“ način koji je već dobro bio poznat. Naime, režiser bi napisao dio scenarija da bi ga onda zasebno poslao Heru i Hasfordu nakon čega bi pročitao njihova zapažanja, prepravio ih i poslao uputstva nazad autorima. I tako ponavljao postupak sve dok čitav scenario nije završen. Na ovaj način ni Her ni Hasford nisu znali koliki je njihov doprinos scenariju zbog čega je na kraju došlo do spora oko učešća u stvaranju scenariji. Sam početak stvaranja „Bojevog metka“ u potpunosti se poklopio sa samom prirodom filma o otporu i sukobu i najavio niz nezgoda koje će se desiti tokom snimanja.
Ni sam proces kastinga nije prošao ništa manje komplikovano od rada na scenariju. Sam režiser je pažljivo pregledao preko 800 audicija na video kasetama dok nije pronašao najbolje za svoj film. Iako je važio za perfekcionistu Kjubrik nije dobio glumce koje je želio kao svoj prvi izbor. Ulogu koja je faktički bila srce filma, vojnik Džoker, slavni režiser namijenio je Еntoniju Majklu Holu koji je čak osam mjeseci vodio pregovore sa Kjubrikom da bi na kraju sve palo u vodu zbog finansijskih nesuglasica. Uloga je bila ponuđena i Brusu Vilisu koji je odbio jer je želio da se posveti seriji „Slučajni partneri“, a navodno je na audiciji bio i Val Kilmer koji je bio toliko bjesan što je za ovu ulogu izabran Metju Modin da je napao Kjubrika tokom jednog susreta u restoranu. Da stvari budu gore Modin uopšte nije bio na audiciji niti je razmišljao o učešću u filmu da bi tek kada je čuo sve ove priče svom agentu rekao da pošalje njegove snimke Kjubriku. Nekoliko sedmica kasnije Modin je dobio kopiju scenarija, a svo ostalo je istorija.
Sam film podijeljen je na dva dijela, proces obuke i ratna dešavanja, čime je ostvario istaknuta dualitet čovjeka kao središnje načelo cijele njegove priče. Prvi dio u kome vojnike obučava dril narednik trebao je imati autentičnost pravog kampa za obuku. Kako bi to postigao Kjubrik je angažovao bivšeg instruktora R. Li Еrmija da bude njegov tehnički savjetnik u kreiranju lika narednika Hartmana. Еrmi je želio da bude dio filma, ali je Kjubrik, kako se to kasnije saznalo iz njegovih memoara, smatrao da nije dovoljno opak za ovu ulogu. Gledajući iz današnjeg ugla Kjubrik srećom nije napravio ovu grešku prije svega zbog Еrmijevog vrlo intenzivnog insistiranja. Bivši narednik američkih marinaca pokazao se kao vrlo dosljedan intervjuišući svakog statistu u filmu. Primjetivši njegovu harizmu i talenat Kjubrik je na kraju odlučio da da ulogu Еrmiju pa mu čak i dozvolio da improvizuje svoje rečenice. Za ulogu Životinje takođe je planiran drugi glumac umjesto Adama Boldvina. Riječ je o Arnoldu Švarcenegeru koji je odbio slavnog režisera zbog uloge u „Trkaču“ čime je omogućio Boldvinu da ostvari jednu od najboljih uloga u svojoj karijeri. Faktor sreće bio je presudan i kod pronalaženja, vjerovatno najkomplikovanijeg lika, Gomera Pajla. Ulogu je dobio Vinset Donofrio i to tako što je Modin naletio na njega dok je radio u Hard rok kafeu i pozvao ga na audiciju. Nakon što je vidio njegove glumačko umjeće, Kjubrik ga je zamolio da se udeblja što je ovaj prihvatio i tako stvorio lik koji predstavlja zanimljivu studiju čovjeka koji je doveden do tačke pucanja.
Sve ovo bilo je samo uvertira za samo snimanje na kojem je atmosfera bila toksična, ali bukvalno. Naime, Kjubrik je snimao na nekoliko lokacija u Еngleskoj među kojima je bila i stara napuštena plinara. Iako je režiser učinio sve da što vjernije dočara ambijent Vijetnama uključujući tu i drveće uvezeno iz Španije kao i plastične tropske biljke iz Hong Konga, pa čak i dobio pravi tenk M 41 od jednog pukovnika koji je bio veliki fan njegovih filmova problem je bio u samoj lokaciji na kojoj se snimalo. Naime, lokacija u napuštenoj plinari bila je idealna za improvizaciju ali je nosila opasnosti koje su se mogle porediti sa stvarnim bojnim poljem. Zemljište je bilo puno kancerogenih materijala dok je azbest bio svuda okolo. Sam Modin rekao je da je tuširanje poslije dana snimanja izgledalo užasavajuće jer bi voda postala kobaltno plava zbog svih hemikalija u njihovim tijelima. Iako se scene snimanja obuke mogu nazvati sve samo ne lakim sve je to izgledalo kao dječija igra u odnosu na cjelodnevno hodanje pored otrovnih materijala pa je čak i obavezno brijanje glave jednom sedmično izgledalo kao banjski tretman u odnosu na rad u smrtonosnoj pustoši.
Nevoljama nigdje nije bilo kraja jer je dril narednik Еrmi imao saobraćajnu nesreću tokom snimanja sletjevši automobilom sa puta pri čemu je polomio sva rebra sa jedne strane. Zbog ovoga je morao pauzira četiri i po mjeseca što je zaustavilo cjelokupnu produkciju ali svakako bilo bolje nego da je potpuno obustavilo snimanje filma. Da je kojim slučajem Еrmi izgubio život u nesreći pitanje je da li bi Kjubrik nastavio sa snimanjem budući da je isključivo njega vidio kao dril narednika. Svemu tome treba pridodati svađu između Donofrija i Modina do koje je došlo jer je Modin često zbijao šale koje se nisu dopadale Donofriju. Istovremeno je Donofrijo nastojeći da što više uđe u svoj lik postajao sve čudniji što se nije dopalo ostatku glumačke ekipe, ali je i doprinijelo da svi likovi djeluju realističniji. Pogotovo scena u kojoj čitav vod udara Pajla sapunima gdje su udarci bili vjerovatno jači nego što bi trebali da budu. Ipak po završetku snimanja Donofrio i Modin su se pomirili i ostali jako dobri prijatelji.
Iako se produkcija filma suočila sa nizom problema konačni rezultat postao je film za sva vremena. Ne tako poetičan kao „Apokalipsa sada“, „Bojevi metak“ postao jedan od najupečatljivijih antiratnih filmova čijem kvalitetu je svakako doprinjeo i stereotipni ali istovremeno i autentični dril narednik. Film sadrži elemente filozofije, konflikta i užasa koji uvijek progone ratne veterane. Napravio je zvijezde od relativno nepoznate glumačke postave i ispunio želju Kjubrikovih fanova da konačno snimi jedan ratni film. Svojim mračno komičnim elementima i realističnim prikazom ljudske psihologije u ratnim uslovima svakako je zaslužio mjesto među najboljim filmovima velikog Stenlija Kjubrika.
