Melita Bihali je prije više od tri i po decenije odigrala ulogu služavke Olje u kultnom ostvarenju "Maratonci trče počasni krug", a posljednjih godina nismo imali prilike da je vidimo na malim ekranima i na filmskom platnu.
Film „Maratonci trče počasni krug“ pored originalnih scena i dijaloga, ostao je upamćen i po kućnoj pomoćnici Olji. Glumicu Melitu Bihali prije 38 godina ovaj film je proslavio, ali je zbog njega izgubila najveću ljubav u životu. Publika je pamti po čuvenoj sceni u kojoj je Maksimilijan Topalović, kog je tumačio Mića Tomić, uvlači u kadu i cijepa joj bluzu, a Melita se prošle godine vratila svojoj profesiji epizodnom ulogom u seriji „Urgentni centar“. Od kultnog filma do danas Melita je igrala u više od sedamdeset uloga na filmskom platnu, režirala brojne predstave za djecu, igrala četrdeset godina na daskama koje život znače, a danas je u penziji.
Prije tri godine u razgovoru za „Puls“ opisala je kako izgleda njen život.
- Teško mi pada ovo novo vrijeme. Jedva sam prihvatila da kupim mobilni telefon. Više sam voljela onu sekretaricu na fiksnim aparatima, pa da mi ostavljaju poruke, a onda ih ja preslušavam. Vremenom sam shvatila da je to isto, samo što je mobilni manji, pa možeš da ga staviš u džep i svuda nosiš - kroz osmjeh je tada ispričala Melita i priznala da nije neki ljubitelj televizijskog programa te ni bivše kolege više ne gleda u filmovima i serijama.
- Gledam televiziju tu i tamo, ali nisam oštar kritičar kada komentarišem za sebe. Volim kada na televiziji pokazuju čistu priču, da ima početak, sredinu, eskalaciju i kraj. Ne volim te neke šou programe što su sada popularni – priznala je Bihalijeva. Tih godina govorila je kako nema djece, pa samim tim ni unučiće, ali da joj prazninu u duši popunjavaju komšije koje naziva svojim anđelima.
- Teško mi je što nemam djece, mislim da je to generalno svakome patnja ko je ostao sam. Pogotovo kada dođete u određene godine kada vam je potrebno da sa nekim komunicirate, popričate... da se izjadate. Ali ja imam moja dva anđela koja obožavam i sa njima se družim, a to su moje komšije Dušan i Andrija. Oni su uvijek tu uz mene kada god mi je nešto potrebno, i beskrajno sam im zahvalna na tome - objasnila je glumica, koja je penzionerske dane organizovala tako da joj nikada ne bude dosadno. Diplomirana dramska umjetnica i profesorka svjetske književnosti smatra da su njene godine prošle i da ih više ne broji.
- Život jedne glumice u penziji izgleda fantastično i glamurozno (smijeh). Veselo i sve najlepše mislim o ovom periodu. Nemojte da me pitate koliko imam godina, odmah ćete da mi govorite duplo Vi. Mnogo ih imam. Znate kako kaže jedna moja prijateljica: “Nemam nijednu godinu, sve su moje prošle”. Trudim se da zbog profesije kojom sam se bavila jako mnogo čitam, svaki dan mi je bitno da to radim. Idem na pijacu, sređujem po kući, sve radim kao što sam to prije činila - izjavila je Melita i dodala da je za dug vijek i vedar duh jako bitan smijeh:
- Uglavnom dane provodim zanimljivo, družim se i smijem. Sa druge strane, dozvoljavam sebi da se povučem u sebe, jer sam tu najodvratnija, a kada izađem iz sebe onda sam dobra. Ponekad me uhvati tuga jer svjesna sam godina i posla koji sam radila, ali i svega onoga što sam u životu nisam uradila. Međutim, iz ove se kože ne može - pomirljivim tonom poručuje glumica i opisuje život sa ljubomornim suprugom Pavlom, od koga je bila primorana da se razvede.
- Bila sam primorana da odbijem brojne velike uloge zbog toga što mi je bivši suprug bio jako ljubomoran. U zenitu najveće slave dobijala sam veliki broj ponuda, ali on mi nije dozvoljava da ih prihvatim, jer se plašio šta će se dešavati na setu koji su van Beograda. Tako sam sve što se nije snimilo u prestonici odbijala. Možda je to moja greška, ali vrijeme ne mogu da vratim – sa tugom je ispričala glumica.
Melita kaže da je naviše boli rana, ona duševna, što nema unučiće.
- Svakako da mi je teško što nemam djece, zaboli to ponekad jako, ali sama sam pravila svoj život. Nemam djecu ni unuke, a opet sam nasmijana, valjda je to odlika jakih ljudi - poručila je glumica, koju ljudi prepoznaju gdje god da krene, a ona stane sa svakim da popriča.