"Jedan način je da vi putem nekog malicioznog softvera odobrite pristup vašim podacima i da on te podatke preuzem, to ste vi krivi. Drugi način je fišing ili navlačenje korisnika da oni sami daju podatke, tu smo opet mi sami krivi. Podaci su razni, od lokacije do finansijskih formacija. Ukoliko taj cilj ne ostvare, onda traže ko smo mi. U smislu šta želimo, kupujemo i slično", kazao je Vladimir Kežić, programer.

Građani Republike Srpske sa kojima smo razgovarali kažu da koriste društvene mreže, da su svjesni toga da su pristali na dijeljenje piodataka ali ističu da nisu imali neka nagitvna iskustva. Ono u čemu su se svi složili jeste da je sve veća prisutunost djece na društvenim profilima, kako lična tako i indirektna, na profilima njihovih roditelja. 

"Koristim instagram više nego facebook. Tu imamo kombinaciju dopsivanja i fotografija", ističu korisnici društvenih mreža.

Činjenica je da su djeca najosjetljivija kategorija, pa tako ona mlađa populacija koja još uvijek ne koristi društvene profile i mreže za razmjenu sadržaja, igra video igre koje itekako mogu biti opasne. Ono što je najviše uzdrmalo javnost jeste samoubilačka igrica Plavi kit koja je prije nekoliko godina bila povezana sa smrću 130 tinejdžera, a nakon nje igrica Momo koja se pojavljivala dok dijete bezbrižno gleda crtani film.

U Kolumbiji su zabilježeni slučajevi samoubistva  dvoje djece nakon igranja igrice. Opasnost u sajber prostoru nastaje zvog interesa, a kada su djeca u pitanju najveći problem jeste problem spriječavanja. Roditeljska pažnja i ograničavanje pristupa na telefonu igra glavnu ulogu. Kada je riječ o zaštiti privathnih profila stručnjaci savjetuju da imate lozinsku koja  treba da sadrži slova, mala i velika, brojeve i neke znakove interpukcije.

Druga jako važna stvar je da se vodi računa gde se ta šifra upisuje. Posebno je važno ne prihvatati mogućnost koju nudi pretraživač da zapamti lozinku.

 Vodite računa koje sadržaje objavljujete jer jednom objavljeno na internetu, ostaje zauvijek na internetu.