U knjizi Aleksandre Horvic "Biti pas", ona je ponudila razumno objašnjenje. Ne samo da nas psi mogu namirisati iz daleka ili čuti naše korake, motor automobila, postoji kombinacija u kojoj pas pamti i intenzitet mirisa.

Ona piše da postoji moćna kombinacija dvije sile koje su dovele pse do ove sposobnosti. Prvi je prepoznatljivost našeg mirisa za naše pse. Drugo je lakoća sa kojom psi uče naše navike.

Psi mogu mirisati vrijeme

Ona kaže: „Možda je da se mirisi koje ostavljamo po kući kada odlazimo svaki dan smanjuju u stalnoj količini. U suštini, nevjerovatan nos vašeg pametnog psa zna da tokom sati kada vas nema, vaš dom počinje manje da miriše na vas.

Horvic je testirala ovu teoriju tako što je angažovala kolegu da uvuče jednu od smrdljivih majica njenog partnera u kuću nekoliko sati nakon što je njen partner otišao, još jednom ulivajući kuću svojim mirisom. I da, činilo se da je varka uspjela. Tog dana, njihov pas, koji je pouzdano pokazao da zna kada se gazda približava kući, pronađen je kako hrče na kauču.

Psi znaju na osnovu svog iskustva

Psi su takođe izuzetno brzi u asocijativnom učenju. Veoma su dobri u prepoznavanju suptilnih znakova kao što su čitanje govora tijela, promjene u okruženju i slušanje zvukova. I to ne samo sopstveni signali, već možda i zvuk komšijinog automobila koji se pali nekoliko minuta prije nego što stignete kući. Ekološki stimulansi poput promjene svjetlosti, zvukova, mirisa, pa čak i znakova koje ne možete da primijetite mogu da igraju ulogu u sposobnosti vašeg psa da osjeti kada se vraćate kući.