Sudbina Nenada Kostića, koji će u istoriji srpske kinematografije ostati upamćen kao "onaj mali muzičar iz "Ko to tamo pjeva", htjela je da njegov život bude zauvijek vezan za autobus. On danas radi kao vozač u GSP-u, a sugrađani ga prepoznaju, iako je od snimanja filma prošlo 39 godina.
Kako je dospio na platno, kako su ga Neda Arnerić i Dragan Nikolić spasili da ne bude izbačen sa filma, kako je pobegao sa snimanja, pa dobio fliper da se vrati, ko ga je od glumaca naučio da igra šah i zašto je predsjednik Hrvatske sa punom salom u Istri propevao zbog njega, za Direktno.rs pričao je upravo "onaj mali muzičar" Nenad Kostić.
"Sve što se dešavalo u filmu "Ko to tamo pjeva", dešava mi se i danas u Beogradu. Ja živim taj film. Životna želja mi je bila da budem šofer i eto, od 2002. godine vozim autobus. Međutim, znaju putnici ko sam ja. Prilaze, fotografišu se, nasmiju mi se, neki i dobacuju. Taj film je moja sudbina i lična karta. Ostaće iza mene da ga gledaju generacije", kazao je za Direktno.rs Nenad Kostić.
Film je snimljen 1980. godine, kada je Nenad imao samo 11 godina. Srećnim spletom okolnosti, on se našao među bardovima domaćeg glumišta. Za sve je zaslužan drugi svirač u filmu, Miodrag Kostić, njegov stric.
"Bio sam peti razred, kada me Mića zvao da idemo na snimanje. Njega je Slobodan Šijan primjetio na nekoj vojnoj vježbi kako svira, prišao mu i tražio da glumi u njegovom filmu, ali i da nađe još jednog sa njim, nižeg od njega. I tako ja završih u filmu", prisjeća se Nenad.
Izvor: (Direktno.rs)
