Patrijarh Pavle ušao je u istoriju srpskih patrijarha kao jedan od najskromnijih i najnekonvencionalnijih velikodostojnika koji su mnogo učinili za pravoslavlje.
Voljeni patrijarh živio je skromno, baš kako hrišćanska vjera propovijeda i zahtijeva, a ostale su zabilježene mnoge priče i primjeri njegovog odnosa prema ovozemaljskom.
Nikada nije imao automobil, ni mobilni telefon, nije gledao televiziju ni čitao novine.
Ustajao je rano i živio po svim hrišćanskim pravilima, a nije mu bio problem nijedan fizički posao. Vozio se gradskim prevozom, a ostale su zabilježene mnoge anegdote koje samo potvrđuju da je zaista živio u skladu sa onim šta je govorio.
Patrijarh Pavle je jednom prilikom rekao da tuga ne traje zauvijek i da onaj ko izdrži do kraja, taj će se spasiti tuge.
„Taj put je tijesan i uzak i tijesna su vrata što vode u život. A kako su široka vrata i širok put što vodi u propast, mnogo je njih koji njim idu. Dakle, to su dvije mogućnosti ili što kaže Boža Knežević – čovjek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se zastidi“.
