U bajkovitom selu Štava – iznad kojeg se ponosno uzdiže Pančićev vrh, a ispod kojeg je Lukovska Banja sa nadaleko poznatim čudotvornim izvorima termomineralne vode, i dalje žive preci Saksonaca, koje je u 13. vijeku baš u ovo zabačeno mjesto nadomak Kuršumlije doveo kralj Milutin. Danas u ovom drevnom seocetu sa bogatom istorijom živi tek nekoliko mještana, od kojih se većina bavi poljoprivredom, a svima njima je zajedničko to što su za naše podneblje "čudne, riđe puti" i sa "čudnim imenima".
Naime, kako objašnjava Miroslav Jović, poznati turistički vodič iz ovog kraja, iako se u Štavi rijetko čuje plač novorođenčadi, i u 21. vijeku u ovom mjestu rađaju se riđa deca, pa je svima jasno, da klica germanskog plemena u blizini administrativne granice s Kosovom još nije uništena.
"Saksonce je u Štavu doveo kralj Milutin, a oni su u to vrijeme važili za najveštije rudare. Štavski rudnici su u srednjem vijeku bili poznati po bogatstvu olova, zlata, srebra i cinka, a potomci drevnih Saksonca, koji su tada vadili rudu, prema predanju i danas žive ovdje", objašnjava Jović.
Blaga kralja Milutina
Osim po riđokosim stanovnicima, selo Štava je nadaleko čuveno i po skrivenom blagu kralja Milutina, zbog čega baš u ovo mjesto i okolinu dolaze mnogobrojni pronalazači, koji se nadaju da će se dočepati bogatstva. Naime, legende i narodna predanja o skrivenom blagu kralja Milutina i napušteni rimski rudnici glavni su pokretači zlatne groznice u selima oko Lukovske Banje. Rijetko ko od mještana Štava, Mrče i drugih sela hoće javno da priča o potrazi za skrivenim blagom, ali kako su samo kratko prokomentarisali, sigurni su da je ono "tu negdje".
