Veliko prokletstvo pratilo je čuvenog vladiku Petra Petrovića Njegoša.
Kada je Petar Petrović Njegoš umro, roditelji su ga ožalili na veoma neuobičajen način, a njihove riječi i danas se prepričavaju. Umro je veoma mlad, a pred smrt, ostavio je zavjet koji nije ispunjen.
Pred kraj svog života 1845. iste one godine kada je u Beogradu štampano njegovo remek-djelo "Luča mikrokozma", vladika Petar Drugi Petrović Njegoš je naredio da se na Lovćenu, na Jezerskom vrhu, podigne skromna kapela. Crkvicu je posvetio svom stricu, Svetom Petru Cetinjskom i još tada izrazio želju da tu bude sahranjen, bez mnogo pompe i ceremonija.
Tada niko nije mogao ni da pretpostavi da će tu, posljednju želju velikog vladike biti nevjerovatno teško ispuniti i da će tek nakon smrti Njegoša čekati prava golgota.
Pet grobova za Petra Petrovića Njegoša
"Iako je Njegoš izričito ostavio uputstvo da bude sahranjen na Lovćenu, Crnogorci su strahovali da bi Turci mogli da se domognu planine i oskrnave njegove posmrtne ostatke. Zato je, umjesto u svojoj kapeli, Njegoš prvo sahranjen u cetinjskom manastiru gdje su počivale mošti njegovog strica Svetog Petra Cetinjskog", priča istoričar Dobrica Jovičić.
Četiri godine kasnije, 1855. procijenjeno je da više ne postoji opasnost od Turaka, pa su Njegoševi ostaci prenijeti na Lovćen čime je po prvi put ispunjena njegova posljednja želja.
Njegošev amanet i "prokletstvo"
Milorad Medaković, Njegošev ađutant i prijatelj zabilježio je riječi kojima je vladika obavezao Crnogorce da ga sahrane u njegovoj crkvi na Lovćenu.
"To je moja potonja želja, koju u vas ištem da je ispunite, i ako mi ne zadate Božju vjeru da ćete tako učinjet, kako i ja hoću, onda ću ve ostaviti pred prokletstvom, a moj posljednji čas biće mi najžalostniji i tu moju žalost stavljam vami na dušu".
Činilo se da je vladika konačno pronašao vječni mir, ali ispostavilo se da su najgore godine tek dolazile…
"Tokom Prvog Svjetskog rata, Austrougari su žestoko bombardovali Lovćen i kapelu vjerovatno znajući za važnost koju su Srbi i Crnogorci pridavali ovom mjestu. Nakon Mojkovačke bitke i okupacije 1916. godine, Austrougari su oskrnavili Njegošev grob i naredili da se ostaci opet prenesu na Cetinje", objašnjava Jovičić i dodaje da su okupatori planirali da potpuno unište kapelicu i na tom mjestu podignu spomenik u znak austrijskog osvajanja Lovćena.
Prema nekim zapisima, iskopavanje Njegoševih kostiju izvršeno je krišom, noću, a kako su grob kopali vojnici, mnoge kosti su zbog nepažnje izgubljene. Priča kaže da je jedan austrijski vojnik, porijeklom Srbin, kasnije u razrušenom grobu pronašao tri koščice, čuvao ih kroz cijeli rat i tek poslije dostavio na Cetinje.
Poraz u ratu osujetio je Austrougare u namjeri da Lovćen pretvore u spomenik svoje države. Crna Gora se našla u novoformiranoj državi jugoslovenskog naroda, a kralj Aleksandar Karađorđević je naredio obnovu kapele i po drugi put, ispunjavanje Njegoševog amaneta.
"Sve što je ostalo od stare kapele uzidano je u novu, a onda je bila identična kopija prvobitne crkvice. Svečani prenos Njegoševih kostiju obavljen je 21. septembra 1925. godine, a činu je prisustvovao i kralj Aleksandar Karađorđević koji je lično učestvovao u unošenju kovčega u obnovljenu kapelu", ističe Jovičić uz komentar da naročito simpatično danas djeluje priča da su, za ovu priliku, Crnogorci do Lovćena napravili put kako bi kralj Aleksandar njime mogao da prođe do kapele, piše "Istorijski zabavnik".
