Ljudski uzorci mozga prikupljeni tokom obdukcija početkom 2024. godine sadržavali su više sitnih komadića plastike nego uzorci prikupljeni osam godina ranije, pokazala je nedavna studija.
''Koncentracije koje smo uočili u moždanom tkivu zdravih osoba, čija je prosječna dob bila oko 45 ili 50 godina, iznosile su 4.800 mikrograma po gramu, odnosno 0,5 odsto mase'', izjavio je glavni autor studije Metju Kampen, redovni profesor farmaceutskih nauka na Univerzitetu Nju Mksiko u Alberkurkiju.
''U poređenju s uzorcima moždanog tkiva dobijenim obdukcijom 2016. godine, to je otprilike 50 odsto više. To bi značilo da su naši mozgovi danas 99,5 odsto mozak, a ostatak plastika'', rekao je Kampen.
Izloženost plastici
To povećanje, međutim, pokazuje samo izloženost plastici i ne daje podatke o mogućem oštećenju mozga, izjavila je Si-Еn-ЕN-u Fibi Stapelton, izvanredna profesorka farmakologije i toksikologije na Univerzitetu Ruters u Piskataveju, Nju Džersiju, koja nije učestvovala u izradi preliminarnog rada.
''Nije jasno jesu li te čestice tokom života u tekućem obliku, ulazeći i izlazeći iz mozga, ili se nakupljaju u nervnom tkivu i podstiču razvoj bolesti. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjelo na koji način čestice mogu djelovati na stanice i ima li to toksične posljedice'', naglasila je.
Prema preliminarnom radu, uzorci mozga sadržavali su od 7 do 30 puta više sitnih komadića plastike nego uzorci bubrega i jetre istih pokojnika.
''Istraživanja su pokazala prisutnost tih plastika u ljudskom srcu, velikim krvnim žilama, plućima, jetri, testisima, probavnom traktu i posteljici'', rekao je pedijatar i profesor biologije dr Filip Landrigan, direktor Programa za globalno javno zdravstvo i opšte dobro te Globalnog opservatorijuma za planetarno zdravlje na Boston Koledžu.
Okidač za bolesti
''Ljudi pitaju, a ja im kažem: ‘Slušajte, postoji plastika kojoj ne možete pobjeći. Nećete dobiti mobilni ili računalo bez plastike.’ Ali pokušajte smanjiti izloženost plastici koje se možete kloniti, poput plastičnih vrećica i boca.''
Inače, plastiku unosimo najviše kroz morske plodove, vakumiranu hranu, soli, voće i povrće, vodu koju pijemo sa slavina, plastičnu ambalažu u kojoj čuvamo hranu i piće, odjeću, razne plastične igračke kao i ''bjuti proizvode'', a posebno lak za nokte.
Mikroplastika je okidač za brojne ozbiljne bolesti poput raka, astme, dijabetesa, neplodnosti. Osim toga, može izazvati promjene u crijevnom mikrobiomu, što rezultuje neravnotežom između korisnih i štetnih bakterija.
Mikroplastika su sitni fragmenti koji mogu varirati od manje od 5 milimetara, otprilike veličine gumice na olovci, pa sve do 1 nanometra. Za poređenje, ljudska dlaka kose široka je oko 80.000 nanometara, prema podacima američke Agencije za zaštitu životne sredine (ЕPA). Sve što je manje od te veličine smatra se nanoplastikom, koja se mjeri u milijarditim dijelovima metra.
Nanoplastika je, prema mišljenju stručnjaka, najviše zabrinjavajuća za ljudsko zdravlje jer te sićušne čestice mogu prodrijeti unutar pojedinih stanica, prenosi Dnevno.hr.