Prate konkurse, kucaja na vrata, ali do posla ne mogu. Na području dobojske regije od 184 slijepe i slabovide osobe, osamdeset je radno sposobno, a zapsoleno samo njih četvoro. Do radnog mjesta uglavnom su došli ranijih decenija.

„Najviše što mogu je da dođem do razgovora i kada već dođem na razgovor potencijalini poslodavac uoči da sam osoba sa oštećenim vidom i onda tu postoje pravdanja“, objašnjava Predrag Radijčić, iz Međuopštinske organizacije slijepih i slabovidih Doboj.

Da ih poslodavci rijetko traže svjedoci su i u Zavodu za zapošljavanje. Najviše osoba sa invaliditetom zaposle kroz projekat „Zajedno do posla“ koji finansiraju.

„Iskren da budem u većini slučajeva poslodavci ne traže baš često osobe koje spadaju u tu kategoriju“, kaže Saša Marić iz dobojske filijale Zavoda za zapošljavanje RS.

Ni oni koji bi trebalo da budu primjer ne prednjače. U gradskoj upravi priznaju da ne zapošljavaju nijednu osobu sa invaliditetom.

„Postji zakonska obaveza ali slabo se ta zakonska obaveza poštuje, ali ja mislim da u našoj lokalnoj zajednici se može nači bar 3-4 radna mjesta“, rekao je Murvet Bajraktarević, predsjednik Skupštine grada Doboj.

Invalidnost nije kraj, treba ulagati u sebe, kažu oni koji su uspjeli do posla. Lakše je misle, uz deficitarna zanimanja.

„Završio sam Saobraćajni fakultet i Fakultet matematike i informatike što mi je omogućilo da dođem do pristojnog zaposlenja“, kaže  Dragan Dostanić, ratni vojni invalid.

Prema podacima dobojske filijale Zavoda za zašpošljavanje, posao u tom gradu traži  stotinak osoba sa invaliditetom. Na regiji ih je četiri puta više.