Zatvor u Terezinu bio je mjesto u kom je Princip tamnovao za vrijeme istrage za Sarajevski proces povodom atentata na Franca Ferdinanda. Tamo je Gavrilo napisao svoj jedini literarni rad, koji je nosio političku poruku.

Prepričava se da je ove stihove Princip urezao sopstvenim noktima na činiju!

Neki kažu da je stihove ispisao kašikom, i to šifrovanom robijaškom azbukom u zid, kao poruku ostalim zatočenicima.

Pjesma je prvi put objavljena 17. marta 1919. godine, poslije Prvog svjetskog rata, u "Zvonu", pod naslovom "Sarajevski atentat 1914".

Sarajevo, 1914

Tromo se vrijeme vuče
I ničeg novog nema,
Danas sve ko juče
Sutra se isto sprema.
I mjesto da smo u ratu
Dok bojne trube ječe,
Evo nas u kazamatu,
Na nama lanci zveče.
Svaki dan isti život
Pogažen, zgnječen i strt.
Ja nijesam idiot –
Pa to je za mene smrt.
Al' pravo je rekao pre
Žerajić soko sivi:
"Ko hoće da živi nek mre,
Ko hoće da mre nek živi!"