Ljiljana Gluvajić već 21 godinu traga za ocem koji je nestao. Vijenci su i danas, kao i svake godine položeni u Banjaluci na spomen-kosturnici na Novom groblju. Ljiljana je uvijek tu, ali ništa novo nije čula.

"Pa ne znam sada ništa, 15.septembra 1995. godine je nestao i evo sada je 21 godina kako mi dolazimo i tražimo. Što kažu da odemo na groblje i zapalimo svijeću, a ovako svake godine dolazimo na spomen-kosturnicu. To je tužno", kaže Ljiljana Gluvajić, član porodice nestalog.

1995. godine u Republici Srpskoj na evidenciji je bilo 5.280 nestalih. Do 2008. godine, sudbina je riješena za njih 3.454. Te godine je proces traženja nestalih sa entitetskih institucija prešao na Institut BiH. U Srpskoj vjeruju da je baš to usporilo posao.

"Nažalost i ovaj oblik je u funkciji politike i politizacije kao što je i procesuiranje ratnih zločina, jer je cilj što manje naći srpskih žrtava rata", ocijenio je Nedeljko Mitrović, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila.

"Zastoj je nastupio sa formiranjem Instituta za nestala lica, odnosno početkom njegovog rada 2008. godine. Od tada je broj pronađenih lica srpske nacionalnosti zanemarljivo mali", istakao je Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločine i traženje nestalih lica RS.

Zvaničnici traže od Instituta da ima jednak tretman prema svim nestalima bez obzira na nacionalnost. To se jedino može postići reformom koja je pokrenuta i obustavljena 2013. godine zahvaljujući politici iz Federacije, tvrde u Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina. Ipak, očekuju pomak do kraja godine, jer se Međunarodna komisija za nestale povlači iz BiH.