Posljednjih 28 godina bio je na čelu zoo-vrta, koji je njegovim radom i zalaganjem prerastao u pravu oazu životinjskog carstva, sa preko dvije hiljade životinja, gdje rado dolaze i djeca i odrasli

Vukosav Vuk Bojović, dugogodišnji direktor beogradskog Zoološkog vrta i vajar, preminuo je jutros u 74. godini.

Rođen je u Pljevljima 18. decembra 1940. Bojović vodi porijeklo iz sela Zminica na Durmitoru gdje i provodi najranije djetinjstvo, može se pročitati na Vikipediji. U trećoj godini ostaje bez oca Luke, predratnog učitelja, koji gine kao pripadnik četničkih jedinica.

Diplomirao je i magistrirao vajarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu. Bio je po diplomiranju prvo slobodni umjetnik, zatim profesor u osnovnoj i srednjoj školi. Predavao je i u Višoj trgovačkoj školi u Beogradu, gdje je od 1982. do 1986. godine bio direktor.

Uradio je tridesetak bisti, među kojima i biste Veljka Vlahovića, Dragana Kovačevića, Stojana Cerovića, Save Kovačevića.

Posljednjih 28 godina bio je na čelu beogradskog zoo-vrta, Vrta dobre nade kako ga je zvao, koji je njegovim radom i zalaganjem prerastao u pravu oazu životinjskog carstva, sa preko dvije hiljade životinja, gdje rado dolaze i djeca i odrasli.

Na funkciji direktora Beo zoo-vrta došao je 1. maja 1986. godine,a široj javnosti je postao poznat kada je krajem osamdesetih dvaput iz zoo-vrta bežao šimpanza Sami, podsjeća Vikipedija. U potjeri po ulicama i krovovima Beograda i ubjeđivanju šimpanze da se „preda“ najveću ulogu imao je upravo Bojović. Taj događaj je on kasnije iskoristio da skrene pažnju na stanje u zoo-vrtu i da to stanje unaprijedi.

Bojović je bio oženjen, a za sobom je ostavio sina Luku i ćerku, a sin Nikola ubijen je u aprilu 2013. u blizini Zelenog venca.