Dok međunarodna zajednica u svakodnevnim govorima govori o stabilnosti, vladavini prava i demokratiji u Bosni i Hercegovini, unutar ove države rastu sumnje, ne samo u ostvarivost ovih ideala, već i u integritet aktera koji ih predstavljaju, piše politički blog "PI news".
Kako navode, Republika Srpska, jedan od dva ustavno ravnopravna entiteta u zemlji, sastavila ranije neobjavljeni dokument o stavu koji je zapanjujući svojom jasnoćom i dosljednošću.
Ton je činjeničan, ali sadržaj je nesumnjiv: Republika Srpska se zalaže za politički novi početak, ne kroz secesiju, već kroz povratak Dejtonskim principima. Oni su sve više potisnuti poslednjih godina, međunarodnim intervencionizmom, preopterećenjem institucija i Ustavnim sudom koji, iz perspektive, Banjaluke, odnosno Srba, dugo funkcioniše pod spoljnom kontrolom.
Ostavka, reforma, vladavina prava
Prvo i najvažnije je zahtjev za ostavku Kristijana Šmita. Bivši njemački savezni ministar obavlja funkciju visokog predstavnika od 2021. godine – ali bez formalne potvrde Savjeta bezbjednosti UN. Njegov legitimitet za Banjaluku, iz tog razloga, jednostavno nije zagarantovan. Dalji opstanak OHR-a, gotovo tri decenije nakon završetka rata, takođe djeluje sve anahronije.
Nije stvar samo u ljudima, već i u principima. Šmit je donosio zakone i miješao se u državni poredak, bez demokratskog mandata i izvan ustavnih mogućnosti. Sve ove mjere moraju biti poništene, kažu iz Republike Srpske. Kako navodi ovaj blog, to je svojevrsna "bomba", ali sa pravnom suštinom.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je takođe kritikovan, piše ovaj evropski medij na njemačkom jeziku. On i dalje ima međunarodne sudije, privremeni posljeratni aranžman koji je postao stalna institucija. Iz Srpske tvrde da je to nespojivo sa demokratskim standardima. U budućnosti, samo lokalni pravnici treba da odlučuju o nacionalnim pravnim pitanjima, što prijedlog koji se ne bi smatrao ekstremnim ni u jednoj drugoj evropskoj zemlji.
Osvrnuli su se i na krivično gonjenje vodećih predstavnika Republike Srpske, uključujući predsjednika Milorada Dodika i premijera Radovana Viškovića. Banjaluka smatra da su to politički motivisane mjere koje služe manje kao sredstvo sprovođenja pravde, a više kao sredstvo disciplinovanja. Stoga bi i ovi postupci trebalo da budu obustavljeni.
Ne separatizam, već suverenitet
Ono što je upečatljivo, jeste ono što nedostaje u dokumentu: Termin "secesija" se ne pojavljuje niti jednom. Umjesto toga, Republika Srpska ističe svoju spremnost da se uključi u dijalog, ali pod fer uslovima, bez pritiska i bez onoga što se u Banjaluci doživljava kao "kolonijalna administracija". Tvrdnja da Republika Srpska želi da podijeli zemlju je, zapravo, projekcija onih snaga koje potkopavaju sam federalizam, stoji u tekstu.
Dokument se završava jasnom posvećenošću Ustavu BiH, uz izjavu da samo ustavno obavezan dijalog može promovisati povjerenje i stabilnost. Za multietničku državu poput BiH, ovo bi mogao biti jedini održivi put.
Signal za Brisel, ali i za Berlin
U Briselu će ovi zahtevi vjerovatno biti protumačeni kao provokacija. U Berlinu, možda kao korak unazad. Ali, možda je vrijeme da se ponovo podesi politički kompas. Oni u Еvropi koji govore o supsidijarnosti, nacionalnom samoopredjeljenju i vladavini prava trebalo bi da primijene iste standarde i na Zapadnom Balkanu, i to posebno kada dolaze od onih koji su inače ishitreno marginalizovani.
Republika Srpska ne zahtijeva raskid, već pravnu jasnoću, navodi "PI news". Ne razdvajanje, već jednakost. U regionu koji je predugo bio pod stranom upravom, ovo je možda najradikalniji od svih zahtjeva.
Realnost potvrđuje sve navedeno
Iako dokument još nije zvanično objavljen, njegove osnovne zabrinutosti već se odražavaju u aktuelnim političkim događajima. Sredinom jula, Kristijan Šmit je ponovo izazvao uzbunu kada je jednostrano intervenisao u izborni zakon Federacije BiH, bez demokratske povratne informacije. Kritičari ovo vide kao dalju potvrdu strukturnog preopterećenja funkcije.
Zahtjevi koji su u ovom dokumentu bacaju novo svjetlo na institucionalnu situaciju u Bosni i Hercegovini i označavaju potencijalnu prekretnicu. Dok se evropska politika često oslanja na retoriku inkluzije i stabilnosti, Banja Luka nudi drugačije tumačenje: Povratak vladavini prava počinje tamo gdje se završavaju posebna međunarodna ovlašćenja.