Novak Đoković je otkrio u razgovoru sa Slavenom Bilićem, u emisiji "Neuspjeh prvaka", da mu je nastup na Olimpijskim igrama 2028. godine u Los Anđelesu jedini pokretač u ovoj etapi karijere.
"Jedina stvar koju u ovom trenutku profesionalno imam u svojoj viziji su Olimpijske igre 2028. u Los Anđelesu. To mi jedino daje motivaciju. I igranje za reprezentaciju i grend slemovi, ali čak ni grend slemovi ne toliko koliko te Olimpijske igre. Bez obzira na to što sam osvojio zlato, samo da budem na Olimpijskim igrama, da budem olimpijac, da nosiš zastavu, da budeš sa sportistima, u selu... To je to, to je ta čast i jedinstveni osjećaj", poručio je Đoković tokom emisije.
Iako je tokom karijere osvojio rekordan broj svih mogućih titula, Đoković priznaje da su mu olimpijska iskustva ostavila najdublji trag.
Posebno pamti tri bolna poraza – od Rafaela Nadala u Pekingu 2008, Еndija Marija u Londonu 2012. i Huana Martina Del Potra u Riju 2016. godine. U tu listu svrstava i duel sa Aleksandrom Zverevom u polufinalu Tokija 2021.
"Olimpijske igre jesu stvarno moj najveći uspjeh. Zavisi iz koje perspektive gledaš, a ja gledam iz jačine emocija, to mi je sve u životu. Možemo da pričamo o uspjesima, ciljevima, ali kad ti nešto izazove emociju da treperiš i drhtiš, to je to. Kad pomislim na Olimpijske igre prošle godine evo znoje mi se ruke i krećem da se tresem. Tresao sam se i za one poraze na Olimpijskim igrama, to su najteži i najemotivniji porazi u mojoj karijeri", istakao je Đoković.
Osvrnuo se i na najteži poraz u Riju 2016, kada je zbog povrede zgloba bio daleko od svoje najbolje forme, uprkos tome što je u taj turnir ušao kao prvi favorit, sa četiri uzastopna grend slema u džepu.
"Uvijek sam dobro igrao na Igrama, ali nikad nisam mogao da prođem polufinale. Te 2012. protiv Marija sam isto izgubio tijesan meč u dva seta, pregršt prilika... Da mogu da vratim, te mečeve bih vratio. Onda poraz od Del Potra 2016. Bio sam na vrhuncu karijere, godinu i po najboljih rezultata mog života, sva četiri grend slema sam osvojio zaredom, stigao sam u Rio četiri dana ranije. Rekao sam 'Bože hvala ti, savršeno je sve za mene', odskok lopte, brzina... Trening-mečeve igram fantastično, razbijam ih sve. Dan pred meč igram singl i dubl. Odigram dva sata singl, još sat dubl i počne zglob nešto da me boli. Mislio sam da je zamor. Sutra ujutru nisam mogao da zglob pomjerim."
"Šok, šta da radimo? Injekcije, pilule, odigrao sam, ali nije bilo to to. Igrao sam OK meč, ne bih da oduzimam Del Potru od pobjede, uzeo je srebro, ali to mi je možda i najbolniji poraz", rekao je Đoković Biliću.
Nakon što je 2021. u Tokiju izgubio od Zvereva, bio je razočaran, ali ne i bez nade. U glavi mu je već bio novi cilj – Pariz 2024.
"I onda 2021. Tokio. Promijenio sam rutinu, nisam spavao u selu. Osjetio sam u polufinalu da sam na minimumu energije, molim se da dobijem, imaću dan za odmor, regeneraciju... On počne da igra dobro, povučem se, počnem da sumnjam, izgubim drugi set, u trećem 'ende', nije bilo snage. Bilo je to bolno u svakom smislu. I koliko god da mi je bilo bolno i koliko mi je trebalo vremena, osjećao sam da nije kraj i da imam Pariz", dodao je Đoković, koji je i na Rolan Garosu nedavno dobio pitanja o penziji, ali je jasno stavio do znanja da mu motivacija i dalje ne manjka – zahvaljujući Olimpijskim igrama.
