Vlade Divac postao je dio društva besmrtnih velikana svjetske košarke. Legendarni srpski košarkaš postaće novi član Kuće slavnih u Springfildu.
Veče prije nego što će da otputuje u Mineapolis, nakon utakmice sa Klivlendom, pao je dogovor da se vidimo na nedjeljnoj kafi.
“Evo ti moj broj i javite se”, rekao je nakon što je “zadužio” poklon koji smo mu donijeli iz Banjaluke, dres banjalučkog Borca.
“Ja sam za Banjaluku emotivno vezan”, podsjetio se, na tren, dana kada je morao “pod nož” kod čuvenog banjalučkog ortopeda Nebojše Popovića.
Dan kasnije, košarkaška planeta je uveliko brujala o tome da je Vlade Divac novi stanovnik Kuće slavnih u Springfildu. Dubok i neizbrisiv trag koji je ostavio u svjetskoj košarci odavno su bili ulaznica za mjesto među velikanima “magične igre” pod obručem.
Vlade Divac ekskluzivno za @AtvBanjaluka o prijemu u Kuću slavnih: Veliko priznanje za mene, moje trenere i saigrače, i sve one koji su me podržavali tokom karijere. Veliko priznanje , pogotovo, ako se uzme u obzir odakle sam krenuo. pic.twitter.com/F5hIlwBuxN
— Andrej Knežević (@dzindranv) April 8, 2019
“Vidimo se po dogovoru. Ovo je lokacija.” poslao mi je poruku da se, po dogovoru, vidimo dan kasnije.
Nedeljno popodne u Kaliforniji bilo je kao izmišljeno za košarkaške priče. Očas posla je proletilo sat vremena, a Vlade se prisjetio svojih igračkih dana, prozborio koju o Medžiku, Šonu Kempu i Hakimu Olajdžuvonu, uz opasku da se prije igralo dosta čvršće nego danas.
Tokom našeg druženja, svako malo bi neki slučajni prolaznik zastao da mu čestita. Vlade je jedan od kraljeva Sakramenta, a to možeš da vidiš tek kada se zadesiš u prestonici Kalifornije.
“Ajde momci, vidimo se na utakmici.”, uzeo je sa stola DVD sa svojim gostovanjem u emisiji ATV-a “1 na 1” od prije nekoliko godina.
Tri sata kasnije, Golden 1 Centar je bio na nogama. Uz zaglušujuću buku od aplauza na LED ekranu su se smijenjivale crtice iz karijere, sportskog idola mnogih generacija i čovjeka koji je više od hiljadu puta izašao na megdan najboljim košarkašima planete.
