Opšta kriza - kulture, kriterijuma, profesije, posebno finansiranja - breme je koje nose teatri kod nas, ali i u regionu. Uprkos svemu, manjku novca, ponajprije, teatar ima budućnost - zaključili su teatrolozi i pozorišni radnici iz cijelog regiona na skupu u Banjaluci. Svi se uzdaju u oslonac i pomoć države.

"Ako pogledamo istoriju, mi u njoj vidimo da sve ono što je napravljeno, napravljeno je upravo vidovitošću i na neki način dobrim procjenama javnih vlasti koje su ulagale u umjetničku scenu. I kada nas danas u ime nekakvih liberalnih ideoloških principa usmjeravaju na jedini kriterijum, ka blagajni, ja uvijek kažem - pogledajte uokolo da li bismo mi sve ovo imali da nije te javne podrške", kazao je Nebojša Bradić, bivši ministar kulture Srbije.

"Pozorišta moraju biti samoodrživa, nacionalna moraju da imaju podršku države, ali istovremeno obaveza je menadžerskih timova da moraju da opravdaju svaki fening koji je uložen u to pozorište, a kroz svoj kvalitet istovremeno da zarade koji dinar", smatra Nenad Novaković, direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske.

U vrijeme hiperprodukcije masovne kulture, pozorište je ekskluzivnije nego ikad prije, smatra profesor Janko Ljumović sa Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja. Pozorište pripada sadašnjosti, jer i danas komunicira sa publikom.

"Mislim da je to draž pozorišta, što taj pogled i na scenu i sa scene na publiku je zapravo jedan direktan pogled i postoji, čini mi se, potreba za visokim stepenom prepoznavanja međusobnog, koje je individualno, a ne masovno. Tako da pozorište postaje neka vrsta javnog foruma", smatra Janko Ljumović, Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje.

Tržište, marketing i publika, sveto su trojstvo finansiranja teatara u Evropi i svijetu. Mi još tražimo model koji bi bio održiv. Teatrlozi poručuju, od entuzijazma ne može da se živi.