Direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda Veljko Đurić Mišina ističe da postoje saznanja da je na području Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ bilo više od 1.000 stratišta srpskog naroda, od kojih mnoga, nakon rata, nisu obilježena i memorijalizovana.
"U borbi za istinu i pravdu moramo institucionalno i pojedinačno da se bavimo prikupljanjem arhivske građe, organizovanjem naučnih skupova i konferencija, snimanjima dokumentarnih filmova i televizijskih emisija. Srpske žrtve, naše pretke, ne možemo i ne smijemo zaboraviti", naglašava Mišina u intervjuu Srni.
On ocjenjuje da je u svemu veoma značajna uloga Muzeja žrtava genocida.
"Muzej je osnovan radi očuvanja trajnog sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, prikupljanja, obrade i korišćenja podataka o njima i ostvarivanju obaveza iz Međunarodne konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida", napominje Mišina.
Ova ustanova se može baviti i prikupljanjem, obradom i korišćenjem podataka o genocidu nad Jevrejima, Romima, te pripadnicima drugih naroda i nacionalnih manjina.
"Zadaci Muzeja su prikupljanje, obrada i čuvanje podataka o pojedinačnim i grupnim žrtvama zločina genocida i drugim činjenicama - prinudno raseljavanje, uzimanje talaca, odvođenje u logor, prinudni rad, pljačka imovine, upotreba nedozvoljenih sredstava u borbi, uništavanje i pljačka kulturno-istorijskih spomenika i dobara", navodi Mišina.
Prema njegovim riječima, zadaci su i prikupljanje, obrada i čuvanje građe o zločinima genocida, izvršiocima zločina genocida, spasiocima žrtava, te utvrđivanje i obilježavanje mjesta stradanja žrtava.
Mišina je naglasio da je najznačajniji projekat Muzeja onaj koji se odnosi na žrtve Drugog svjetskog rata 1941-1945. godine.
"Cilj projekta je poimenično utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata sa punom identifikacijom, bez obzira na nacionalnu, vjersku, etničku, ideološku i vojnoformacijsku pripadnost", kaže Mišina za Srnu.
Posebna tema interesovanja Muzeja jeste stradanje srpskog naroda u NDH.
"O tome smo organizovali konferencije, sačinili zbornike, a pripremamo dokumentarne filmove. U srednjim školama u Beogradu održali smo istorijske časove, s ciljem da učimo i podsjećamo nadolazeće generacije o stradanjima srpskog naroda u 20. vijeku", ističe Mišina.
On tvrdi da se istorijska nauka u vrijeme bivše Jugoslavije nije mnogo bavila stradanjima srpskog naroda u NDH jer bi tako bilo utvrđeno ko su zločinci i kom narodu pripadaju, a ko su žrtve.
"Sigurno bi bilo utvrđeno da su najveći zločinci u Drugom svjetskom ratu, na ovim prostorima, bili pripadnici hrvatskog naroda, a najveće žrtve Srbi. Na taj način bi bila urušena politika bratsva i jedinstva", smatra Mišina.
On podsjeća da je Muzej bio organizator i saorganizator naučnih skupova u Beogradu, NJujorku, Banjaluci, Jerusalimu, a kustosi su učestvovali na brojnim naučnim skupovima u Srbiji i inostranstvu.
U realizaciji projekata, navodi Mišina, Muzej sarađuje i razmjenjuje iskustva sa muzejima, institucijama i pojedincima u Srbiji i svijetu.
"Tu mislim na `Jad Vašem` u Jerusalimu, Muzej Holokausta u Vašingtonu, Vizentalov centar u Jerusalimu, Dokumentacioni centar u Beču, Dokumentacioni centar za prikupljanje građe o ratnim sukobima 1991-1995. godine u Banjaluci, dokumentacioni centri `Veritasa` u Beogradu i Banjaluci, Muzej Republike Srpske i Hrvatski institut za povijest", napominje Mišina.
(Srna)
