Tadašnji lider SDA Alija Izetbegović poručio je prethodno u Skupštini Socijalističe Republike BiH /SR BiH/ da će "žrtvovati mir za nezavisnu BiH", a visoki funkcioner te stranke i ministar spoljnih poslova Haris Silajdžić obećao je tokom posjete Beču da će referendum biti održan "sa ili bez Srba".

Prethodno je održan plebiscit srpskog naroda /konstitutivnog naroda/ u BiH na kome su Srbi, uz veliku izlaznost, jasno dali do znanja da ne žele da napuste Jugoslaviju, a pogotovo da to ne žele da učine bez svoje političke i teritorijalne autonomije.

Referendum o nezavisnosti trajao je dva dana. Prvi dan, osim Srba, referendum su mahom bojkotovali i Hrvati, tražeći da im se prethodno daju garancije za kantonizaciju BiH.

Nakon usmenog obećanja muslimanskog rukovodstva i pritiska iz Hrvatske, drugog dana su glasali i Hrvati.

Cijelu noć su trajali pregovori hrvatskih i bošnjačkih predstavnika, i tek nakon obećanja da je kantonizacija neminovna, hrvatski lider Mato Boban pozvao je Hrvate da izađu na referendum drugog dana.

Ispostavilo se da su Izetbegović i vrh SDA prevarili hrvatsku stranu zbog čega će taj sukob 1993. godine da kulminira u krvavim bošnjačko-hrvatskim sukobima, a problemi koju je ta obmana izazvala traju i do danas u raznim političkim oblicima.

Uprkos svemu, nije postignuta ni dvotrećinska većina potrebna za proglašavanje nezavisnosti, ali je Ustav SR BiH opet pogažen, uz podršku stranih mentora.

Na glasanje je, zvanično, izašlo 64,31 odsto birača sa pravom glasa. Međutim, srpski izvori objavili su da je izlaznost bila 63,7 odsto građana SR BiH, čime nije ispunjen ni uslov dvotrećinske izlaznosti na referendumu.

Isti dan, 1. marta, na Baščaršiji je ubijen srpski svat Nikola Gardović. Svadbena kolona je napadnuta zbog isticanja srpskih nacionalnih simbola.

Mada je ubica odmah bio poznat - nikada nije odgovarao za zločin. Riječ je o Ramizu Delaliću, koji će kasnije nastupiti na ratnoj sarajevskoj televiziji kao heroj i opisati svoj zločin do u detalje. On je imao punu zaštitu tadašnjih muslimanskih vlasti.

U Sarajevu su noć nakon ubistva srpskog svata osvanule barikade, kao odgovor Srba na flagrantno kršenje zakona i njihovih prava.

Sva kasnija dešavanja samo su posljedica nelegitimnog referenduma, koji je u srpskoj kolektivnoj svjesti ostao kao dokaz loših namjera muslimanskog političkog vrha i izazvao nepovjerenje koje ni do danas nije uklonjeno.

Danas u Republici Srpskoj živi gotovo 97 odsto preostalih Srba u BiH, a u Federaciji BiH ima ih svega tri odsto.

Hrvati nisu zadovoljni svojim ustavnim položajem, smatraju da su neravnopravni i žele veću teritorijalnu autonomiju, prije svega. NJihova podrška nezavisnosti BiH uvijek je bila uslovljena jasnim markiranjem hrvatskih teritorija.

Bošnjaci jedini bezrezervno drže do 1. marta, ignorišući činjenicu da polovina BiH ne slavi taj praznik niti namjerava to da čini.

Prvi mart, koji se slavi u Sarajevu, uz diplomatske prijeme, nije dan zajedništva, već dan apsolutnih razlika i tačka nepovratnog razilaženja naroda i građana dejtonske BiH.

Uostalom, prvi ratni akti i zločini desili su se na Kupresu i u Sijekovcu, kod Broda, nad srpskim stanovništvom, a počinile su ih hrvatske snage.

Posebno je okrutan bio zločin u Sijekovcu krajem marta, kada je ubijeno 46 lica, uglavnom žena, djece i starih, od kojih je najmlađa žrtva bio Drago Milošević /17/, a najstarija Vaso Zečević /77/. Zapaljeno je 15 kuća, kao i Crkva Svete velikomučenice Marine.

I pored toga, sarajevska politika kao početak rata navodi dešavanja koja su uslijedila 5. aprila, neposredno prije međunarodnog priznavanja tadašnje Izetbegovićeve vlade u Sarajevu.

Dvodnevni referendum potpuno je uništio bilo kakvo nacionalno povjerenje u BiH, doveo do žestokih razarajućih ratnih sukoba, zauvijek promijenio etničku kartu BiH i načinio od nje u Dejtonu složenu zajednicu sastavljenu od dvije države/entiteta - Republike Srpske i Federacije BiH.

Posljedice koje su dešavanja od 1. marta 1992. i referenduma imale po BiH mogu sa porediti samo sa krvavim haosom u doba njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu ili dolaskom turske imperije koja je uništila bosansku srednjovjekovnu državu.