Božićeva je izjavila da je u maju 1992. godine hrvatska vojska ušla u selo Bukova Greda i da su dan poslije vojnici, koji su rekli da su iz Slavonske Požege, saopštili lokalnom stanovništvu da se okupi kod prodavnice.

Navodeći da su njen suprug i djever tada odvedeni u Orašje, Božićeva je rekla da su joj "vojnici sa strane" porazbijali prozore na kući, a da su kroz selo sprovedeni Mićo Gavrić, Dragan Cvijanović, Lazo Vasiljević i Zoran Maksimović jer je vojska tražila oružje, koje, prema njenim riječima, nisu našli.

"Njih četvoricu su sproveli kroz naše kuće i odveli ih u njive. Ubacili su ljude koje mi ne znamo, nepoznatu vojsku. Čula sam kasnije da su ubijeni, ali nisam vidjela. Pucnje sam čula", rekla je Božićeva i navela da ih je kasnije neko zakopao bagerom.

Božićeva je navela da joj kasnije bilo dopušteno da posjeti supruga, prenosi Birn.

Ona je navela i da su 11. juna 1992. godine žene i stariji ljudi odvedeni iz sela jer im je rečeno da "dolazi druga vojska" i da ne bi željeli da maltretiraju mještane, te je prebačena u školu u Orašju, gdje joj je bio suprug.

"Mog Acu su tjerali da kopa rovove 74 dana, on mi je to rekao. Mlađih je ljudi bilo, ali oni su njega tjerali. Bio je bolestan", rekla je ovaj svjedok.

Ona je navela da je u školi bio zatvoren Aćim Cvijanović koji je pokazivao da je pretučen i da mu je oko izbijeno katancem, te da je tražio lijekove, da je potom odveden i da ga više nije vidjela.

Božićeva je ispričala i da su neke žene u zatvoru izvodili, kao i da su porušili imovinu Srba u Bukovoj Gredi.

Tužilaštvo je pročitalo iskaze svjedoka Cvijetina Đurkanovića, za kojeg se vještak ranije izjasnio da nije sposoban da pristupi suđenju, u kojima je izjavio da je bio direktor obdaništa u Orašju i da ga je početkom maja 1992. godine policija sa profesorom Spasojem Ristanićem odvela u školu, odakle su prebačeni u Mahalu, gdje su s nekim zatvorenicima bile i njihove žene.

"Rekli su da žele da nas sačuvaju od odmazde i da nas stavljaju u izolaciju, ali sam uvidio da je to farsa", navodi se u jednoj od izjava.

Svjedok je u iskazu naveo i da mu je poznato da su među vojnim policajcima koji su ih čuvali bila braća Živković - Mato zvani Rakijica i Anto zvani Žika, ali da njega nisu maltretirali, niti je vidio da su zlostavljali druge.

On je u iskazu svjedočio da je u augustu 1992. godine od gelera granate bio ranjen na kopanju rovova u Đulića šumi, kao i da je čuo da su žene izvođene i silovane.

Svjedok je u jednom od iskaza naveo da poznaje Matuzovića, da zna da je bio komandant u Orašju, kao i da je u dva ili tri navrata dolazio u zatvor, ali da tada nisu ostvarili komunikaciju.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju.

Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

Suđenje će biti nastavljeno 13. novembra.