Nevenka Dobrić svjedočila je o stradanju dvanaestogodišnjeg sina Siniše i svekra, koji su ubijeni 4. avgusta 1995. godine tokom hrvatske vojne operacije „Oluja“.
Nevenka je živjela u selu Crkveni Bok, opština Sisak, sa mužem Miletom Dobrićem i sinovima Sašom i Sinišom.
Kada je počelo granatiranje sela 4. avgusta, Nevenka je odlučila da se zajedno sa mlađim sinom Sinišom povuče traktorom i prikolicom prema Bosni. Njen muž Mile i stariji sin Saša ostali su da čuvaju položaj i brane selo.
"Ja i mlađi sin Siniša, koji je imao dvanaest godina, pošli smo traktorom i prikolicom da odvezemo šta možemo. Stariji sin Saša je imao osamnaest godina. Nije smio u Bosnu, jer nismo znali hoće li ga mobilisati u vojsku, a nije bio u vojsci. On je otišao sa ocem na položaj, kao i svi ostali, da čuva svoje selo. Muž je morao na položaj, a Saša je otišao s njim", rekla je Nevenka.
U trenutku polaska, Nevenka je sjela u prikolicu, a Siniša je htio biti uz nju, ali ga je ona ubijedila da sjedne u kabinu traktora sa svojim djedom, vjerujući da je tako bezbjednije.
"Kad smo tek ušli u šumu, odjednom je pored nas prošao auto. U njemu je bila žena koja je radila u prodavnici, s njenim sestrama i sinom. Odmah nakon što su prošli, počela je pucnjava. Meci prolijeću sa svih strana, a ja ne znam šta se dešava. Samo sam spustila glavu da ne dobijem metak u glavu. Ne znam ni ko puca, ni odakle",
Hrvatska vojska pucala je na civile, i to u glave.
"Kad je prestalo, podigla sam glavu. Auto je stao s desne strane, a žena puzi po asfaltu, ide četvoronoške. Ništa mi nije bilo jasno. Moj svekar i sin su već bili mrtvi, a ja to još nisam znala. Traktor je silazio niz cestu, prikolica se prevrnula. Udarila sam glavom o zemlju, prikolica me pritisla preko stomaka, i dalje se ničega ne sjećam."
Siniša je sahranjen u Bosanskoj Kostajnici. Nevenka je nakon rata, zajedno sa mužem i preživjelim sinom Sašom, preselila u Sremsku Kamenicu. Svjedoči da niko u koloni nije bio naoružan, svi su bili civili koji su bježali od rata, tražeći spas.
.webp)
