Sa samo devet godina, Brano Vučetić iz sela Bjelovac kod Bratunca ostao je bez cijele porodice. Godine 1992. horda Nasera Orića zvjerski mu je ubila majku, oca i sedamnaestogodišnjeg brata.
U napadu na selo, Brano je ranjen, a zatim je odveden u logor. To što je bio dijete od devet godina nije im bilo važno – mučen je na najnehumaniji način, bez dovoljno vode, hrane i medicinske pomoći. I ove godine, uz regionalni put Bratunac–Potočari–Srebrenica, postavio je fotografije najmilijih, kao opomenu i sjećanje na stradanja.
"Bio sam ranjen, krvav, preko 20 gelera imam u tijelu i dva u mozgu. Sa mnom su proveli još Mira Filipović i njeno dvoje maloljetne djece, Olja koja je imala samo tri godine i Nemanja koji je bio beba od sedam mjeseci. Mi smo bili niko i ništa nismo bili legitimna vojna meta i nikome ništa nismo skrivili", priča Brano.
Po povratku u Bratunac Branu nije imao ko dočekati na kućnom pragu. Boli ga nepravda. Monstruoznosti koje je činio Naser Orić prošle su tek tako, bez kazne.
"Nikad niko nije odgovarao za naše žrtve i da niko nikad nije procesuiran ni u Hagu ni u Tužilaštvu BiH. Zato je naš vid borbe za pravdu i ove fotografije koje smo postavili", kaže Brano.
Fotografije nisu tu da vrijeđaju, već da podsjete na srpska stradanja u Podrinju, koja se često ignorišu. Stranci srpske žrtve ne prebrojavaju i ne priznaju.
"Želimo da svi oni koji budu gravitirali ovih dana na ovom području a tu mislim na strane ambasade odnosno ambasadore da im približimo istinu za koju oni ne žele da čuju. Ovo su fotografije mahom civila. Ako znamo činjenicu da je samo u jednom selu u Srebrenici tokom jednog dana pet porodica ostalo bez po dva brata to govori da smo mi ovdje stradalnici", kaže Branimir Kojić, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica.
Ne treba zaboraviti da se trećina srpskih stratišta nalazi se upravo na području Podrinja.
"Ako pričamo o obimu zločina dovoljno je reći da od ukupno 76 stratišta koliko je Republički centar evidentirao za 1992. godinu počinjenih na teritoriji BiH nad srpskim narodom, gotovo jedna trećina se nalazi na teritoriji Srednjeg Podrinja odnosno 26 stratišta smo evidentirali gdje je najmanje 4 i više lica stradalo samo u toku 1992. godine", kaže Miroslav Ljubojević, iz Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Sve što čovjek ne može, a nečovjek može da uradi, radile su muslimanske snage na čelu sa Naserom Orićem Srbima u srednjem Podrinju. Nisu štedjeli ni žene djecu i starce. Palili su, pljačkali, klali i ubijali sve što je bilo srpsko najčešće na najveće pravoslavne praznike. 3.267. Srba koje su pobili nikada neće biti zaboravljeno kao i bol njihovih najmilijih koja će živjeti zauvijek. U Republici Srpskoj sutra je dan žalosti.
.webp)
