Kao i sve djevojčice sanjala je da bude princeza, ali ne žive sve princeze na dvorcu, a ona je pravi dokaz za to i danas živi svoj san.
Mir, tišina i harmonija je svuda okolo, a ona vedra, nasmijana, poletna, kao da ne vodi brigu o nekoliko desetina grla stoke.
“Moji se nisu bavili stočarstvom, nikakvim oblikom, bukvalno je naša odluka bila da probamo, nezaposleni smo i tako smo krenuli”, priča domaćica sa osmijehom.
Na farmi je sedam muznih krava, tridesetak ovaca, a kako je sezona jagnjenja, stado će rasti, nadaju se barem za duplo.
Kokoške, psi, mačke, svi su na imanju razigrani. Iako nerado priznaju, svaki domaćin ima miljenika, pa tako i junakinja ove priče Snežana Marković koja je svakom grlu dala posebno ime.
“Omiljenu imam kravu, zove se Bambi, mada su sva specifična imena, Klara, Breza, Bambi junior, ali uvijek bude neko omiljeno, othraniš nešto na flašicu i poraste u omiljenu i ovcu i kravu”, dodaje Snežana i pojašnjava da je njena miljenica taj status stekla je jer razmažena, prva se oglašava i “trči joj u zagrljaj”.
Kada su je jednom prilikom pitali šta ona kao poljoprivrednica želi, u dahu je izgovorila više zemlje. Еto, toliko je skromna, ali i vrijedna.
Osim povrća koje proizvodi za potrebe porodice, krenuli su i sa sjetvom djetelinsko travne smiješe.
“Ove godine smo malo više zakupili pa imamo oko 100 dunuma, što za sjenažu, što za djetelinsko travnu smjesu, što za ispašu. Naravno, uvijek fali više, jer ako bismo proširivali stočni fond, moramo imati više i površina”, priča ona za "Agro klub".
I sada kada je ponovo pitaju za želje, one se nisu mnogo promijenile, Snežana bi voljela u zakup dobiti i državnog zemljišta, ali ove godine usmjerili su se na proširenje objekata i kapaciteta stoke. Poslove na imanju lako su raspodijelili, one teže fizičke obavlja Mladen, a on želje ima kao i svaki ozbiljni farmer.
"Od mehanizacije imamo traktor, kosačicu, grablje, voljeli bi da se unaprijedimo sa mehanizacijom da kupimo neki novi traktor, novu balirku za presanje, da se malo obnovimo sa tom mehanizacijom i da krenemo na bolje”, navodi Mladen.
Njegova supruga se više brine oko higijene mlijeka, ishrane janjadi i teladi na flašicu. No, kao i svaka žena i majka, obaveza ima i oko kuće i djece koji su školarci, ali uz dobru organizaciju sve stižu. Poljoprivreda je za njih posao, drugog nemaju niti ga traže, a stignu i da odmore i da se druže sa prijateljima, koji se uglavnom bave drugim poslovima.
“Niko od prijatelja se ne bavi poljoprivredom, ali nemaju neki problem s tim, čak vole domaće, potražnja za domaćom hranom zadnjih godina se povećala i redovni su nam kupci”, kaže Snežana koja je prije 14 godina gradski asfalt zamijenila za ovo seosko prostranstvo, i kaže da se nije pokajala, sve bi isto opet napravila, pa i drugima, jednako kao i suprug poručuje da ne idu sa sela.
“Ko god ima uslove, ima zemlju, ima kuću na selu i to, mislim da neće pogriješiti da nastave da se bave poljoprivredom, znači da mogu da žive, da ne trebaju da odlaze sa ovih prostora, samo da krenu na bolje”, poručuje Mladen.
