Na radnom mjestu se bori protiv kriminala - istražuje krivična djela, zloupotrebu i preprodaju opojnih droga. U slobodno vrijeme posvećen je radu sa djecom i sportu. To je tek djelić životne priče Dobojlije Bojana Blagojevića. A njegova priča inspiriše mnoge. Od malih nogu je, priča, znao šta će to biti njegov životni poziv.
Zahtjevan je to i odgovoran posao. Prije svega, dinamičan i pun izazova. Svaka operativna akcija je priča za sebe.
A kada sa poslom završi i odloži policijsku opremu, Bojan oblači kimono. U karateu, priča, uživa kao i u svom poslu. Vještine koje je naučio u ovom sportu od velike su mu koristi i u njegovoj profesiji.
Svoje znanje, kao trener, prenosi na mlade Dobojlije. Djeca ističu da su od trenera naučili mnogo. Na tatamiju ne pobjeđuje jači i brži, nego pametniji.
I Bojanova djeca zavoljela su karate. Kćerka Dunja i sin Teodor ne propuštaju nijedan trening. Tata je, pričaju, kao trener strog, ali je popustljiviji kod kuće.
Nije sve to lako ni stići, priznaje Bojan. Ipak, uz dobru organizaciju, entuzijazam i ljubav, prepreka nema ni u policijskom pozovu, a ni u sportu. S godinama je to postala jedna nerazdvojna cjelina.
.webp)
