Nada Žabić zagazila je u devetu deceniju, ali se i sada sjeća svake pjesme naučene u osnovnoj i srednjoj školi. Zbog ovog dara, mnogi bi mogli da joj pozavide.
Nada (85) pored toga što zna veliki broj pjesma, i sama je napisala neke od njih. Za ekipu ATV-a je otkrila kada je počela sama da stvara poeziju.
- Kada sam imala preko 50 godina osjetila sam potrebu da i sama nešto napišem - rekla je ona.
U širokom opusu pjesama kojih se Nada sjeća, nalazi se i veliki broj obih o Kosovu. Baka Nada kaže da su joj te posebno drage:
- Volim srpski narod, volim ja i druge narode, ali nama se nepravda takva pravi.
"Boga moli Jugovića majka da njoj Bog da oči sokolove
i bijela krila labudova
da odleti na Kosovo ravno
Da vidi devet Jugovića i desetog starog Jug Bogdana
Što molila Boga domolila
Bog joj dao oči sokolove i bijela krila..", samo su neki od stihova koji je Nada izrecetovala našoj ekipi.
Nada kaže da u penzionerskim danima uživa u čitanju i pisanju. To joj ispunjava vrijeme i čini je sretnom.
Pred kamerama ATV-a je pročitala i svoju najemotviniju pjesmu, koju je napisala 1992. godine, a posvetila ju je pokojnoj majci.
Baka Nada kaže da su se vremena promijenila, i da mladi danas nedovoljno čitaju. U njena vremena učile su se pjesmice, recitovale i pjevale, baš zato ih se i danas sjeća
- U pjesmu je sve - kaže ova nasmijana baka.
Nada zna da će dok je živa čitati i pamtiti najljepše stihove. Njena želja je bila da voju ljubav prema pisanoj riječi zabilježi pred našim kamerama, a ta želja joj je i ispunjena.
"Kad bi ljudi svi ovoga svijeta
radili kao pčele male
ne bi bila tijesna ova planeta
za čovječanstvo ovoga svijeta", stihovi su kojima je baka Nada završila ovaj razgovor.
