Cilj je bio prepješačiti oko 6.600 kilometara i proći kroz 12 država.

Na kraju je uspio prepješačiti nešto više od 5.000 kilometara i proći kroz 11 država.

Pješačenje mu je bilo onemogućeno na jednom dijelu puta kroz Irak zbog opasnosti po njegovu sigurnost, te pred sam kraj kroz iračku pustinju gdje je ograničena mogućnost kretanja pješacima i gdje stranci imaju zabranu kretanja.

Na samom putu je zbog vremenskih uslova, tačnije snijega, morao odustati od puta preko Crne Gore.

Poslije je u Makedoniji, na prijedlog dobrih ljudi, promijenio rutu.

Odustao je od puta kroz Bugarsku te nastavio put kroz Grčku što je bio odličan potez.

Cilj

Enverov cilj je bio da na svom putu do Meke širi pozitivnu energiju i pomaže ljudima.

Nije tražio od nikog ništa. Radovao se svakom novom danu svog puta.

Bio je lijepo dočekan u svakoj državi kroz koju je prolazio. Dobri ljudi su mu davali maksimalnu podršku. Nudili pomoć, hranu, smještaj, novac.

Na putu nije doživio niti jednu neugodnost ne računajući to što je bio vraćen iz predgrađa Mosula i što mu nije bilo dozvoljeno pješačenje u dvije opasne zone u Iraku.

To ipak nisu bile neugodnosti već poštovanje zakona i briga ljudi za sigurnost putnika.

Molio se za sve koji su mu pomagali na njegovom putu, ali i za sve one koji su mu uputili lijepu riječ.