Svaku kravu u rog i imena njih 39 u štali, Vinka Savić zna u pola dana i u pola noći. I tako svaki dan od pet ujutru do kasno naveče, već više od dvije decenije.
- Sve kad saberete, oduzmete, je li se isplati baviti mljekarstvom?
"Znate šta, s obzirom da je sad ova korona - ja sam imala cijenu mlijeka 60 feninga, imala sam 30 feninga premiju. Vjerovatno je zbog korone pa su nam smanajili i premije i cijenu mlijeka, dok smo imali veću cijenu mogla sam se uklapati. Malo se teže uklapam sad, ali se nadam da će oni nama podići", kaže Vinka Savić.
Onda bi i Vinka povećala broj grla za mužu. Ima 40-tak mladih junica. I unuk Mihajlo je dorastao, radi i pomaže, želi da nastavi babinim stopama. Samozatajan je, pred kameru ne želi. A Vinka je baš željela da se bavi stočarstvom. Pokušala je biti i gastarbajter, u Njemačkoj, pa u Švajcarskoj. Suprug je ostao u Njemačkoj, ali on je kaže na vrijeme shvatila da to nije za nju.
Šta ima ljepše od svoj zemlje, od svog imanja, od svog gazdinstva, a ti na svome proizvodiš, a ne budeš nekome slugan. Ja sam rekla mužu, ja neću tu da budem slugan meni ne treba 3000, ili 2000 eura, tad ne bi ih mogla ni zaraditi. Ja hoću da idem svojoj kući, nek imam hiljadu maraka, ali hoću da ih zaradim ovdje i da ja živim kako ja hoću, kaže Vinka.
Kod Vinke se zna za red, rad ali i predah, odmor, jutarnju i popodnevnu kafu. Kad se svide i završe poslovi na njivi, Vinka kaže da se stigne i na more, i to bez izuzetka.
"Što se tiče mora, svake godine deet dana idemo u Igalo. Porodično smo išli, radnici budu kod kuće, oni održavaju i to, kad se mi vratimo onda oni uzimaju godišnji".
"Znate šta mi bude teško jedino što se bojim da se ne bi nešto razbolilo ili da ne bi bilo nešto od životinje. Ali, imam radnike mogu otići i na mjesec dana da se samo čujemo telefonima šta treba", dodaje Vinka.
Vinka sa ponosom kaže da će svojim radnicima, koji su joj kao familija, povećati platu. Kaže zaradili su i zaslužili. Imanje je podigla sa svojih 10 prsta, trudom, radom i zalaganjem pa to najviše cijeni i kod drugih.